Stručnjaci iz Laboratorije za dječji razvoj Univerziteta u Ilinoisu pozabavili su se jednom bitnom i zanimljivom temom: navikama u dječijoj ishrani i osjećajem sitosti/gladi kod djece. Proučavane su navike kod djece dobne starosti od dvije do pet godina u skoro 120 centara za njegu.

Zaključak do kog su došli jeste taj da je mnogo bolje da si djeca sama sipaju hranu u tanjir nego da im se sve servira gotovo. Tako djeca mnogo bolje shvataju signale gladi i sitosti koje im tijelo šalje.

“Kada je hrana već na tanjiru, dijete neće razviti sposobnost da čita znakove koje mu tijelo šalje. Neće znati da ta porcija nije odgovarajuća njegovim potrebama”, objašnjava vođa tima Brent Mekbrajd.

Osim navedenog, porodični obroci su važni jer djeca tada uče model ponašanja posmatrajući starije. Zato je važno da jedete zajedno i pri tome da pazite šta sve i kako jedete.

“Nemojte ih pitati jesu li završili, već baš – da li su siti. Recite im: ’Ako si gladan, pojedi još’. Postavljanje pravih pitanja i korišćenje riječi ’glad’ i ’sitost’ mogu pomoći da djeca upoznaju potrebe svog tijela”, smatra koautor studije Dipti Dev.

“Ako dijete ne pojede svoj obrok u onoj meri u kojoj mu je to potrebno, svakako će nadoknaditi propušteno u naredna 24 sata. Zato ne treba primoravati djecu da jedu onda kada nisu gladna. Time ih odrasli uče da ne treba da čitaju signale koje im šalje sopstveno tijelo”, zaključio je Dev.