Sve je veći broj stručnjaka koji savjetuju protiv upotrebe “TimeOut” metode tokom odgoja djece. Ova metoda uključuje postavljanje djeteta na određeno tiho, izolirano i sigurno mjesto u kući u trenucima kada djeca ignorišu upozorenja koja im se daju ili kada su veoma nemirni. Poslije kratkog objašnjenja zašto se nalaze u kazni, dijete sjedi na određenom mjestu dovoljno dugo da se smiri i razmisli o tome šta je to pogrešno uradilo. Uglavnom se ova metoda preporučuje za djecu između dvije i šest godina, i predlaže da se djeca drže po jedan minut naspram njihovih godina, te da se za vrijeme kazne ignorišu u potpunosti. Ako napuste mjesto prije nego što se vrijeme završi, morate ih vratiti u kaznu, što je često neophodno – dok odbijete da se uključite u bilo koji razgovor i interakciju sa djetetom. Kada prođe vrijeme kazne, potrebno je da popričate o tome zašto su bili u kazni, reći im da se izvine zbog svog ponašanja, te da ih zagrlite i poljubite – tako da znaju da ih još uvijek volite.
Naime, ova metoda ima dosta nepredvidivih rezultata, neka djeca čak budu srećna što idu u kaznu i onda odbijaju da “izađu” iz kazne. Na primjer, mnoga djeca naprave i prava “umjetnička djela” tokom ove kazne na vašem tek okrečenom zidu… Da li je onda potrebno da ih ponovo kaznite istom metodom?
Poslednjih godina stručnjaci kritikuju ovu tehniku jer može zanemariti emocionalne potrebe djeteta. Većina stručnjaka slaže se da je ova kazna štetna za emocionalni razvoj djeteta i da je izolacija oblik strogog kažnjavanja.
“Djeca doživljavaju osjećaj izolacije i napuštanja kada se smjeste u ovu kaznu”, ističe Bonnie Compton, psihoterapeut za djecu i adolescente. “Postoji gubitak kontakta, koji se takođe može tumačiti kao gubitak roditeljske ljubavi, posebno za malu djecu. Djeca koja su poslata u svoju sobu često vjeruju da je njihova izolacija rezultat koji je toliko loš da roditelji ne žele da budu sa njima. ”
To može biti posebno rizično za djecu koja imaju predispoziciju anksioznosti, dodao je Compton. Izolacija može povećati njihove strahove, a što je više zabrinjavajuće postaju agresivna: uništavaju igračake ili prostor oko sebe.
Da bi pomogli djetetu da shvati zašto njihovo ponašanje nije prikladno, Sabri preporučuje da se spustite na nivo djeteta, govorite mirnim, mekim glasom, objasnite šta dijete radi i zašto to ne bi trebalo da radi, te sugerišete prihvatljivu alternativu.
