Agresivnost je prisutna kod svakog djeteta. Kod nekoga je manje ili više izražena. Obratite pažnju na ponašanje vašeg djeteta i na vrijeme ga oblikujte u miroljubivu, neagresivnu osobu.

Kako se razvija agresivnost?

Agresivnost je razvojna karakteristika svakog djeteta, a pojavljuje se u repertoaru ponašanja već u prvoj godini života.

Jeste li ikada vidjeli dijete mlađe od godinu dana dok plače, bacaka se, nasumično pokrećući cijelo tijelo, mlati rukama i nogama, izvija leđa?? Ako jeste, vidjeli ste pravu srdžbu na djelu.

Da, sve počinje još prije prvog rođendana…i ne zaustavlja se tu. Naime, razdoblje od prve do četvrte godine života doba je „napada bijesa“ koji svoj vrhunac dostižu oko treće ili četvrte godine, nakon čega se postepeno povlače.

Agresija u ovom periodu manifestuje se najčešće kroz udaranje, griženje, bacakanje i vrištanje i još uvijek je mahom neusmjerena.

Mnogo usmjerenije izražavanje agresije postaje češće oko četvrte ili pete godine. Istovremeno se sve češće javljaju verbalni oblici agresije, kao što su davanje pogrdnih imena, svađanje i odbijanje poslušnosti.

Ovakva usmjerena agresija postaje moguća tek nakon što dijete shvati koncept objekta, koncept nezavisnog postojanja drugih osoba i nakon što shvati da napad zapravo dovodi do bola.

Ovakve epizode agresije kod predškolske djeceuglavnom su kratkotrajne, a tiču se ometanja inicijative, bilo da roditelj (autoritet) ne dozvoli da se neka aktivnost sprovede, ili da dijete nije sposobno dostići neki cilj. Isto tako „važan“ razlog za agresivnost u predškolskoj dobi je dijeljenje svojih stvari sa drugima i nemogućnost da se uzme predmet koji pripada drugom djetetu.

U školskom periodu agresija u obliku direktnih napada kao reakcija na neposrednu situaciju se postepeno povlači i ustupa mjesto namjernom, osvetoljubivom i simboličnom ponašanju. Agresivni repertoar se, razvojem svijesti, proširuje na prepirke, svađanje, zadirkivanje, prostačenje kao i prijetnje, predrasude, okrutnost.

Razlozi agresije u ovom dobu su laganje, prevare, zadirkivanja koja trpe od druge djece, ali i „držanje prodika“, nepravedno kažnjavanje ili zanemarivanje od strane odraslih osoba, nepoštivanje dječijih prava, ignorisanje, ljubomora prema braći i sestrama…a i uočavanje vlastite nesposobnosti.

U adolescenciji dominira verbalno izražavanje agresije, kroz sarkazam, prostačenje, zadirkivanje, ponižavanje, a okolnosti koje izazivaju agresiju slične su onima iz školskog perioda: zanemarivanje, nepravedno postupanje, uskraćivanje prava i privilegija, ponašanje prema adolescentu kao prema djetetu, nesposobnost postizanja ciljeva.

Oblici agresivnosti

Agresija nije uvijek očigledna i aktivna.

Osim verbalno zamaskiranih oblika, tzv. pasivna agresija može se pojaviti i u obliku besposličarenja, namjerno sporog pokoravanja zahtjevima roditelja, ismijavanja, ignorisanja i slično.

Pasivna agresija je čist manipulativni izraz i ima za cilj naljutiti roditelja, a istovremeno ga onemogućiti da kazni dijete za otvoreno suprotstavljanje.

Agresija se može očitovati i slabim uspjehom u školi, kao izrazom pobune protiv roditelja koji preferiraju intelektualni razvoj naspram emocionalnog.

Zatim agresija može biti upotrijebljena i kao manipulativno ponašanje kojim se privlači pažnja zanemarujućeg ili „odsutnog“ roditelja.

Iza ovakvih agresivnih istupa stoji djetetova potreba za ljubavlju, prihvatanjem i poštovanjem.

Agresija može biti usmjerena i prema sebi, u smislu povećanog osjećaja krivice, samopovrijeđivanja, samokažnjavanja…ali to su oblici agresivnih reakcija koje je potrebno razdvojiti od razvojno „prikladnih“ oblika i posmatrati ih kao zaseban fenomen, pa im u ovom tekstu nećemo poklanjati previše pažnje.

Šta uzrokuje agresivno ponašanje djece?

Agresija je prirodni odgovor organizma na osujećenje (svakako jedan od mogućih u paleti naših emocionalnih stanja).

Jedan od osnovnih razloga je temperament djeteta (odnosno urođene predispozicije), koji određuje da li će dijete kao reakciju na određenu situaciju izabrati agresivnost ili neki drugi emocionalni odgovor. Odmah iza ovog faktora su sredinski faktori, uticaj porodične klime, interpersonalni odnosi u porodici, naučen model ponašanja od roditelja i značajnih odraslih, ali i uticaj vršnjaka, šire socijalne zajednice, mas-medija i sredstava informisanja uopšte.

Koliko će sredinski faktori uspjeti oblikovati jedno dijete zavisi i od karakteristika samog djeteta, i od karakteristika mikrozajednice (porodice), ali i od kulturne sredine kojom se mjeri vrsta i količina agresivnog ponašanja koja se smatra prihvatljivom.

U našem društvu npr. dječaci su i inače više usmjereni na akciju, te je i fizičko ispoljavanje agresije prihvatljivije kod njih nego kod djevojčica; s druge strane, djevojčice su više upućene na riječi i emocije i sklonije su verbalnoj agresiji i manipulaciji.

Kako kontrolisati agresiju?

Za početak naučite dijete da je agresija samo jedan od mogućih načina rješavanja konfiktnih situacija; pokažite djetetu drugačije načine

• Kažnjavajte što manje, umjesto toga nagradite svako pozitivno ponašanje i „prebacite“ na taj način težište pažnje sa negativnog na pozitivno
• Roditelj bi trebao služiti kao model za samodisciplinu i samokontrolu
• Budite dosljedni u svom ponašanju i standardima koje postavljate
• Umjesto discipline koja je sama sebi cilj („Učini to jer sam JA tako rekao“), uvedite disciplinu koja je prožeta ljubavlju i objašnjavanjem postupaka
• Komunicirajte – oslušnite šta muči vaše dijete, budite duboko zainteresovani
• Postavite standarde koji vrijede za zrelo ponašanje i očekujte od djeteta da ih se dosljedno pridržava
• Ne kažnjavajte i ne osuđujte dijete u cjelini, korigujte njegovo ponašanje
• Pokažite djetetu da vam je stalo do njegovog mišljenja, ponudite mu uvijek dvije alternative i dajte mu „moć“ da sam izabere krajnje rješenje
• Usmjerite povećanu pobuđenost organizma (koja je u osnovi agresivnog ponašanja) u konstruktivnom pravcu, sport, umjetnost…namjeru da se uništi, promjenite u namjeru da se pobijedi

Sasvim mala djeca misle da su njihovi roditelji svemoćni i sveznajući. Mislite li da se nešto veća djeca razlikuju po shvatanjima?  Varate se, ona uče gledajući vas. Iskoristite to i oblikujte svoje dijete u miroljubivu, neagresivnu osobu.