Zamjene za majčino mlijeko nema. Potrudite se da dojite svoje dijete, jer će tako biti zdravije, a i pomoće vam da se više emocionalno zbližite sa svojim djetetom.

Dojenje je akt kojim novorođenče uzima mlijeko iz dojki za svoju ishranu.

Značaj dojenja

Dojenje je normalan fiziološki proces koji slijedi iza porođaja. Ono je prirodno, ali nije urođeno i to je vještina koju treba učiti i vježbati. Ovu konstataciju potvrđuje i činjenica da je ponekad potrebno pomoći čak i ženama koje su imale više porođaja posebno ako su ranije imale teškoće pri dojenju.

Dojenjem se prije svega u prvih nekoliko mjeseci obezbjeđuje ishrana novorođenčeta majčinim mlijekom što je izuzetno značajno jer i pored velikog tehnološkog napretka u proizvodnji vještačke hrane idealne zamjene za majčino mlijeko nema.

Dojenje predstavlja i zaštitu djeteta od infekcije. Već kolostrum kao prvo mlijeko sadrži značajne količine imunoglobulina, a kasnije i drugih zaštitnih supstanci koje pomažu novorođenčetu u zaštiti od bakterija i virusa.

Dojenjem se uspostavlja i emocionalna veza između majke i novorođenčeta.

Prema istraživanjima Svjetske zdravstvene organizacije ogromna većina trudnica ili njih 97% psihološki su sposobne za uspješno i pravilno dojenje svojih beba.

Trudnici koja se odluči da doji treba objasniti da nema pouzdanih fizičkih priprema grudi koje mogu osigurati uspješno dojenje. Ipak adekvatna priprema bradavica na šta se kod nas malo obraća pažnja je jedan od faktora koji može bitno uticati na efikasnost dojenja. Trudnici treba objasniti da je potrebno da nauči i usvoji pravilanu tehniku dojenja, a ako u toku dojenja dođe do problema (bolovi u bradavicama, nenapredovanje djeteta itd.) to treba shvatiti kao upozorenje i popraviti tehniku dojenja.

Stvaranje i lučenje mlijeka

Strukturu dojke čini mliječna žlijezda koja se nalazi u masnom i vezivnom tkivu. Osnovna struktura mliječne žlijezde su epitelne ćelije žlijezdanog dijela dojke i grozdasti alveolarni prostori oko kojih se nalaze mioepitelne ćelije, a koji se nastavljaju u duktuse i sinuse. Ispod areole dojke se nalazi 10 – 15 sinusa koji se putem drenažnih otvora otvaraju na bradavici dojke. Ti otvori služe za izlučivanje mlijeka stvorenog u mliječnoj žlijezdi.

Steroidni hormoni iz posteljice su pripremili dojke tokom trudnoće za njihovu funkciju.

Tokom trudnoće nivo prolaktina se povećava u krvi majke, ali nema stvaranja mlijeka zbog lučenja placentnih steroidnih hormona progesterona i estrogena.

Poslije porođaja posteljice dolazi do naglog pada placentnog progesterona i estrogena tako da prestaje inhibicija djelovanja prolaktina. Već u drugoj polovini trudnoće, a posebno pred kraj trudnoće u mliječnim žlijezdama se nakuplja tečnost koja se zove kolostrum i u prva dva do tri poslije-porođajna dana ona se izluči iz dojki.

Humano mlijeko se stvara u epitelnim ćelijama žljezdanog dijela dojke i skuplja se u malim grozdastim alveolarnim prostorima oko kojih se nalaze mioepitelne ćelije.

Hormonski gledano dva su ključna faktora u stvaranju i oslobađanju mlijeka.

Oslobađanje prolaktina iz prednjeg režnja hipofize stimuliše stvaranje mlijeka, a oslobađanje oksitocina iz zadnjeg režnja hipofize uzrokuje kontrakciju mioepitelnih ćelija što omogućava oslobađanje i isticanje skupljenog mlijeka. To mlijeko zatim ispuni mliječne sinuse koji se nalaze neposredno ispod same bradavice odakle mlijeko ističe pod ritmičnim pritiskom bebinog jezika.

Vremenski period između porođaja posteljice i početka stvaranja i izlučivanja mlijeka varira. Taj period obično iznosi 48-96 časova. Praktično od četvrtog poslije-porođajnog dana pod djelovanjem hormona prolaktina uz pravilno unošenje hrane i tečnosti dolazi do pojačane sekrecije mlijeka koje se naziva “prelazno mlijeko”, a od druge poslije-porođajne nedjelje počinje lučenje “zrelog” majčinog mlijeka. Dalje kontinuirano stvaranje se obezbjeđuje lučenjem hormona koji se zove prolaktin.

Aktom sisanja održava se stvaranje i izlučivanje mlijeka tako što nervni impulsi polaze sa bradavica preko torakalnih nerava do mozga i zadnjeg režnja hipofize gdje dolazi do oslobađanja oksitocina koji ulazi u majčinu cirkulaciju. On se veže na oksitocinske receptore koji se nalaze na mioepitelnim ćelijama gdje dovodi do njihovih kontrakcija. Isto tako ovaj oksitocin se veže na receptore koji se nalaze u meterici uzrokujući karakteristične bolove na početku dojenja (odloženi, kasni bolovi), posebno kod žena koje su više puta rađale.

Kada jednom započne stvaranje mlijeka, ono se u toku dojenja vrši stalno pri čemu sve manje zavisi o nivou prolaktina, a daleko više od efikasnog usmjeravanja mlijeka iz alveola.