Dati najbolje od sebe ne znači težiti ka savršenstvu!
Koliko često čujete ljude kako govore: “Samo budi ono što jesi!”, što i jeste sjajan savjet, ali nije ga tako lako pratiti. Posebno ne djeci koja se još uvijek nalaze u periodu otkrivanja šta su i šta žele da budu, šta vole i za šta se zalažu. Ko su?
Kao roditelji, ne možemo uraditi to za njih, ali postoji nekoliko načina sa kojim im možemo pomoći. Prvi je svakako da im ukažemo na činjenicu da dati najbolje od sebe nikako ne znači pokušavati biti savršen.
Članak “Savršenstvo je prošlost, autentičnost je u modi!“, objavljen prije nekoliko godina u Huffington Post -u, govori o problemu koji roditelji imaju na putu do autentičnosti, put koji je veoma nesiguran i ponekad poprilična gomila zbrke.
Dok Savršenstvo, s druge strane djeluje uredno i veoma čisto s vana, i može biti veoma predvidivo i lako uočljivo.
Crvenkapa vs. Harley Quinn
Na primjer, savršen kostim slatke male Crvenkape ili Robina Huda čini vašeg prvač ića da izgleda čisto i uredno, i vjerovatno neće privući nikakve kritike učitelja, drugih roditelja ili drugara iz škole. Drugim riječima, veoma lako je razlikovati izgled koji ostavlja “dobar” utisak i predviditi pozitivnu percepciju savršeno čistog i urednog šestogodišnjaka.
Ali šta ako taj šestogodišnjak želi da obuče suknjicu balerine sa gumenim čizmama, bradom i tri repa ponija u duginim bojama? To je daleko od Savršenog, nimalo čisto i uredno, i percepcija javnosti ovakvog “ispada” nije predvidiva. Moguće je da će učitelj i drugari iz klupe aplaudirati na autentičnosti, ali možda i neće. Njegovi vršnjaci će ga možda ismijavati, a niti jedan roditelj ne želi da se njegovom djetetu rugaju.
Naravno da je strašno, ali istina je da ne možemo znati šta će ljudi oko nas misliti, a put života sa odobrenjem javnosti je veoma klizav na kraju tunela. Pokušajmo ipak našoj djeci dati slobodu da istraže njihova interesovanja i eksperimentišu sa svojim stilovima.
Jedno je sigurno, ovo šalje poruku našoj djeci da su važna jer su njihova interesovanja bitna i znače, te da će se njihovom ukusu prići ozbiljno i da će se uzeti u obzir. Osim toga, pomaže djeci da razviju jako samopouzdanje pod potpunom pažnjom njihovih misli, shvatajući ozbiljno svoje razliku između onog što vole ili ne vole.
Tokom cijelog procesa, i mi možemo biti autentični. Sve dok naša djeca znaju da ih volimo i da ih cijenimo, naša veza će biti dovoljno jaka da podnese težinu iskrenih kritika. Djeca žele iskrene feedback-e kada vjeruju da dolaze od osobe koja ima čiste motive i koja im pomaže da budu “njihovo najbolje”. Naša sopstvena autentičnost može da nam pomogne da dobijemo povjerenje naše djece.
Lideri svojih generacija su autentični ljudi!
Kako naša djeca postaju sve samouvjerenija u sopstvena interesovanja i mišljenja – kako postaju sve više autentičnija – njihov primjer daje drugima slobodu da budu autentična, da budu ono što jesu. A biti ono što jesi, ne znači nužno biti i drugačiji iako tako izgleda u većini slučajeva, pa ne upadajte i u tu zamku! 😉
Izvor: Herald Tribune
