Refleksi su odbrambene reakcije u trenutku kada se pojavi neka opasnost, naprimjer, zatvaranje očiju kada se oku približi neki predmet. U trenutku kada postajemo svjesni te reakcije, ona prestaje biti refleksna i postaje voljna.

Refleksna aktivnost je poseban dio neurološkog pregleda beba. Bebe se rađaju sa više od 70 instinktivnih refleksa. Oni olakšavaju život tek rođenim bebama i većina njih jednostavno nestaje s vremenom kako dijete postaje sve veće i snažnije. Kod novorođenčeta se može izazvati niz primitivnih refleksa i automatskih reakcija koji se javljaju po tačno određenom redoslijedu.Takođe se određenim redom i gube, do kraja prve godine života. Primitivni refleksi predstavljaju odraz nezrelosti nervnog sistema, ali tokom njegovog sazrijevanja bivaju zamijenjeni položajnim refleksima koji su neophodni u procesu uspravljanja djeteta.

U prvim danima života, dok je beba još u porodilištu, pedijatri vrše niz pregleda kojima se provjerava refleksna aktivnost i neurološki status bebe. Neurološki pregled kome se dijete podvrgava naziva se Apgar test.

Prvo se procjenjuju vitalnost bebe, njena gestacijska zrelost (da li je rođena na vrijeme, prije ili poslije termina), prisustvo nekih tjelesnih anomalija, mjere se tjelesna masa, dužina i obim glave, a zatim prati proces adaptacije na vanmaterične uslove života. Nakon toga, pristupa se detaljnom neurološkom pregledu i provjeravaju se refleksi kod beba.

Beba se posmatra kada leži na leđima i potrbuške, pri čemu se procjenjuje njen izraz lica, položaj, spontana aktivnost i plač. Zatim ljekar uzima golo novorođenče u ruke i izvodi niz pokreta, ispitujući na taj način tonus mišića (otpor pri pasivnim pokretima) i refleksnu aktivnost. Najzad, ispituje reakciju na spoljne draži. Postoje brojni testovi za procjenu neurološkog stanja i ponašanja novorođenog djeteta. Neki od njih su pogodni za brzu orijentaciju, dok su drugi detaljni i nisu adekvatni za izvođenje u prva dva dana života.

Refleksi novorođenčeta

Refleksi novorođenčeta obično su izuzetno jaki prvih par sati nakon rođenja, a iščezavaju u narednim danima i mjesecima.  Primitivni refleksi uglavnom nestaju vremenom jer dijete ne može da razvija svjesnu kontrolu pokreta prije nego što oni iščeznu.

Ukoliko ste primjetili da vaša beba se smije u snu, zabacuje glavu unazad i slične radnje, a niste sigurni o čemu se radi, u ovom tekstu ćemo vas upoznati sa informacijama o osnovnim refleksima, kako se oni manifestuju i koliko traju.

Najosnovniji refleksi kod beba sa kojima ćemo vas upoznati i detaljno objasniti kako izgledaju, kada se pojavljuju, a kada normalno iščeznu, su sljedeći:

1. Refleks Babinskog
2. Moroov refleks
3. Refleks hvatanja
4. Galantov refleks
5. Refleks traženja
6. Refleks treptanja
7. Refleks sisanja i gutanja
8. Refleks automatskog hoda
9. Refleks podizanja glavice
10. Asimetrični, tonični refleks vrata

Takođe, u tekstu možete saznati šta su položajni refleksi i šta u slučaju da neki refleksi kod beba izostaju ili traju duže nego što bi trebalo.

Refleks Babinskog

Kada se taban nježno pomazi od pete ka prstima, prstići na nogama se rašire i podignu, a stopalo savije ka unutra. Kod odraslih se zapaža suprotan proces, pa tako odrasli na ovaj podražaj reaguju skupljanjem prstiju. Refleks Babinskog je značajan za razvoj djeteta jer priprema bebu da stoji tako što pomaže prilikom usklađivanja lijeve i desne noge tokom hodanja.

Kada bi pogledali đonove na cipelama i primjetili da je unutrašnja stranja izlizana, to znači da ovaj refleks nije dovoljno razvijen. Ukoliko je previše izražen, težište tijela se prebacuje na spoljašnju stranu stopala i onda primjećujemo da su cipelice kod djeteta izlizane sa spoljašnje strane.

Ovaj refleks traje od šestog mjeseca do dvije godine, a nakon toga se prstići savijaju ka unutra. Ukoliko ga dijete manifestuje i kasnije, onda je to znak nekih neuroloških poremećaja.

Moroov refleks (refleks maminog zagrljaja)

Ovaj refleks je najkompleksniji, ali i jedan od najvažnijih. U prvoj fazi beba pruža ruke i noge, širi prste, izvija leđa i zabacuje glavu unazad, dok u drugoj pravi suprotne pokrete poput zagrljaja skupljanjem šaka na grudi. To je reakcija na nagli pokret podloge na kojoj beba leži, pri iznenadnom ili glasnom zvuku i kada dobije osjećaj padanja. Postepeno nestaje uglavnom između trećeg i šestog mjeseca.

Moroov refleks u snu

Potrebno je napomenuti da se ovaj refleks ispituje u budnom stanju dojenčeta, a ne u toku spavanja. Ukoliko u toku sna kod djeteta starosti do četiri mjeseca primjetite trzaje nogu ili ruku, to se dešava jer  djeca do tada do tada uglavnom spavaju REM snom u kom su iznenadni pokreti, trzaji i grimase normalna pojava.

Izostanak bilo kog elementa ili asimetrija pokreta prilikom ispitivanja ovog refleksa smatraju se abnormalnim nalazom. Moroov refleks se smatra jedinim nenaučenim strahom kod djece i uvijek se pojavljuje kao reakcija na iznenadan strah izazvan glasnim zvukom ili naglim pokretom.

Palmarni refleks (refleks hvatanja)

Novorođenče hvata svaki predmet koji dotakne njegov dlan. Ako bebi koja gleda naprijed, ruku savijenih u laktu, stavite kašiprst u šaku, ona će refleksno saviti prstiće oko vašeg prsta. Stisak novorođenčeta može da bude tako jak da izdrži težinu cijelog bebinog tijela. To će isto uraditi i sa prstima na stopalu.
Smatra se da roditelji ne bi trebali stavljati svoje prste u bebine šake jer kod beba to izaziva povećanu napetost u rukama, ne prija im i zbog toga postaju uznemirene.

Umjesto toga, treba maziti nadlanice kako bi bebu stimulisali na otvaranje šaka što beba inače spontano povremeno radi. Prevlačenje mekih tkanina ili plišanih igrača preko bebinih nadlanica takođe dovodi do opuštanja i otvaranja dlanova.

Ovaj refleks se još naziva i Darvinov refleks i traje na rukama uglavnom do trećeg ili četvrtog mjeseca, dok se na stopalima zadržava duže, čak i do kraja prve godine života. Smatra se da ovaj refleks omogućava da se produbi veza između roditelja i djeteta.

Galantov refleks

Ovaj refleks je prisutan u prva četiri mjeseca života. Ispituje se tako da se dijete drži oslonjeno svojim trbuhom na dlan ispitivača, u vazduhu. Drugom rukom ispitivač prstom podraži djetetove mišiće uz kičmu, od lopatice do kraja leđa, a dijete se uvija na tu stranu.

Beba se trese?

U prvim danima i nedjeljama života kod novorođenčeta i kod odojčeta mogu se javiti različiti prolazni fenomeni. Obično se radi o radi o fiziološkom tremoru, koji karakterišu ritmični pokreti ekstremiteta u vidu sinhronih, simetričnih trzaja, koji potpuno prestaju kada se dijete uhvati za ruke ili noge. Tremor kod beba može se javiti u snu, ili u budnom stanju, naprimjer, kada ih presvlačimo, kada su nadražene ili kada se naginjemo nad njih. U takvim situacijama svijest djeteta je potpuno očuvana, dijete prati pogledom, reaguje na zvuk i uobičajeno se ponaša.

Navedena pojava je najčešće posljedica neadekvatne maturacije (sazrijevanja) struktura centralnog nervnog sistema, a ponekad može biti i posljedica asfiksije, odnosno trpljenja mozga usljed nedostatka kiseonika za vrijeme porođaja. Navedeni simptomi bi postepeno, sa vremenom, trebalo da prolaze.

Refleks kardinalnih tačaka (refleks traženja)

Ako bebi nježno pomazite obraz, ona će se okrenuti u pravcu stimulansa, otvorenih usta spremna da sisa. Ovaj refleks traje tri do četiri mjeseca, a u snu i duže. Tada dijete već svjesno počinje da traži dojku poznatog mirisa, oblika i mekoće. Novorođenče instinktivno traži izvor hrane, zadovoljstva i utjehe, tako da se smatra refleksom samoodržanja.

Ovaj refleks olakšava dojenje, tako da nije potrebno bebi stavljati bradavicu u usta, već je dovoljno njome tek dotaknuti bebin obraz i tada će beba sama potražiti dojku i početi s hranjenjem.

Beba se smije u snu?

U prvim nedjeljama života beba će često praviti razne grimase, a posebno u snu. Kako kod beba u tom periodu života čula još nisu dovoljno razvijena, beba ustima upoznaje svijet oko sebe. Ukoliko vidite bebu sa grimasom koja podsjeća na osmijeh, imajte na umu da se ipak radi samo o refleksu. U toku REM faze sna, bebin organizam prolazi kroz psihološke promjene koje aktiiraju određene reflekse, a jedan od njih je osmijeh.

Dakle, ako se u ranom dobu beba smije u snu, radi se o fizičkoj reakciji na nesvjesne psihološke aktivnosti, a ne o emocionalnoj reakciji na neki vanjski nadražaj.

Refleks treptanja

Na duvanje u lice ili na jako svjetlo, beba će reagovati treptanjem. Nekoordinisani pokreti očiju javljaju se u prvom mjesecu života do razvoja refleksa fiksacije i normalna su pojava kod beba.

Moguća pojava kod beba je i lažni strabizam koji se može javiti u prvih šest mjeseci života dok još nije formiran refleks koordinacije pa oko može šetati. Tek iza šestog mjeseca oko počinje fiksirati te se javljaju mehanizmi fiksacije.

Interesantno je da ovaj refleks traje do kraja života.

Refleks sisanja i gutanja

Ako bebi stavite nešto u usta, ona odmah aktivira jezik, stvara vakuum i počinje da sisa. Ovaj refleks se javlja već u maternici u drugoj polovini trudnoće, a pojačava se do trećeg mjeseca života bebe. Potpuno nestaje u dobi od oko šest mjeseci, i tada već postaje voljna radnja.

Zahvaljujući ovom refleksu, beba uči kako da zadovolji svoju potrebu za hranom, potrebu za kontaktom i rješava se frustracije.

Ako bebi date vodu ili mlijeko, ona će to progutati. Beba tokom sisanja mora da uskladi refleks sisanja, gutanja i disanje. To nije uvijek lako, tako da se desi da se beba ponekad zagrcne iako ima dobre reflekse. Ukoliko bebi u usta stavite čvrstu hranu, ona će je jezikom izbaciti i to je najvjerovatnije odbrambeni mehanizam.

Ovaj refleks je prisutan u novorođenačkoj dobi i brzo nestane, postajući voljna radnja.

Refleks automatskog hoda i puzanja

Kada novorođenče držite uspravno na nekoj tvrdoj podlozi, pridržavajući ga pod pazuhom, ono će podići jednu nogu, a zatim i drugu i praviće pokrete kao da korača. Izgledaće vam kao da maršira visokim koracima.

Takođe, ukoliko dijete naiđe na prepreku (naprimjer, dodirne gornjim dijelom stopala ivicu stola), ono će da pokuša da je preskoči.

Ovaj refleks je najizraženiji poslije bebinog četvrtog dana života, a najčešće traje do dva mjeseca.

Beba stavljena na stomak, praviće pokrete puzanja tako što će podvlačiti noge pod stomak. Ovaj refleks traje od rođenja do trećeg mjeseca. Neki smatraju da beba na taj način uči pokrete koji će biti potrebni pri puzanju.

Refleks podizanja glavice

Povlačenjem tek rođene bebe za ruke iz ležećeg u sjedeći položaj, glava će pratiti osovinu leđa do određene granice, a onda će pasti na grudi bebe. Sa oko tri mjeseca života dijete pri takvom povlačenju drži glavu u nivou trupa, a leđa su u gornjem dijelu skoro izravnana. Sa šest mjeseci možemo posjesti bebu, a da pri tome ona sama odiže glavu i grudni koš i tako aktivno u tome učestvuje.

Asimetrični, tonični refleks vrata

Ovaj refleks se pojavljuje u 13. nedjelji trudnoće i traje otprilike do šestog ili sedmog mjeseca. Ovaj refleks stimuliše razvoj mišićnog tonusa bebe dok je još u maminom stomaku i to svaki put kada beba udari rukom ili nogom u zid maminog stomaka. Kasnije je važan za razvoj motornih vještina, koordinaciju oko – ruka, kao i vestibularni sistem zadužen za ravnotežu.

Kada beba leži na leđima zauzima položaj „mačevaoca“, sa glavom okrenutom na stranu i sa ispruženim rukama i nogama na toj strani, dok su joj udovi savijeni na drugoj strani. Ovaj refleks se pojavljuje na rođenju ili oko drugog mjeseca, a nestaje u šestom mjesecu.

Položajni refleksi

Položajni refleksi kod beba se javljaju nakon iščezavanja primitivnih refleksa. Ispitivanje položajnih refleksa može biti stresno za roditelja tako da ih na početku treba upozoriti da se ne uplaše za svoje dijete. Sastoji se od sedam specifičnih položaja u koje se dijete stavlja i posmatraju se njegove reakcije u svakom od njih. Sami položaji se iznenada mijenjaju i vrlo su različiti, pa dijete često reaguje plačem, a roditelj strahom. Ipak, ako ih izvodi stručnjak, za dijete su potpuno bezopasni, a dijagnostički od neizmjerne važnosti. Jedan od najvažnijih položajnih refleksa je oslonac na stopala.

Ispitivanje oslonca na stopala je izuzetno važno jer na jednostavan način pokazuje abnormalnosti nogu.

Od rođenja pa nadalje dijete se uvijek oslanja na podlogu punim stopalima, ali se sam kvalitet oslonca mijenja. Tokom prva dva mjeseca života dijete se oslanja dosta sigurno. Iza trećeg mjeseca ono će oslonjeno na stopala na tren održati svoju težinu, a potom klecati. Ovaj stadijum se naziva astazija-abazija i traje do oko šestog mjeseca života kad se dijete ponovno sigurno oslanja na svoje noge, a počinje i skakutati na jednom mjestu.

Šta ako neki od refleksa izostaju ili traju duže?

U slučaju da neki refleksi kod beba izostanu u vrijeme kada bi trebalo da su prisutni, ili u slučaju da traju još uvijek i nakon vremena kada su već trebali da iščeznu, to upućuje na poremećaj funkcije nervnog sistema.

Kod djece sa cerebralnom paralizom održavanje nekih primitivnih refleksa nakon vremena kada bi trebalo da nestanu ometa sticanje novih razvijenijih obrazaca motorike i položaja sljedećeg, višeg stepena razvoja.

Važno je napomenuti da nije dovoljan jedan pregled kako bi se postavila dijagnoza. Dijete bi više puta trebao pregledati iskusan pedijatar koji će uzeti u obzir i eventualne faktore rizika tokom trudnoće, porođaja i prvih dana života. U slučaju bilo kakve sumnje da nešto nije u redu, pregled treba dopuniti drugim dijagnostičkim postupcima kao što su ultrazvuk, EEG, magnetna rezonanca, biohemijske analize krvi i slično.

Razvoj djeteta u tom slučaju treba pratiti tim stručnjaka kog čine pedijatar – neurolog, neurofizijatar, oftalmolog, otorinolaringolog, psiholog, defektolog i drugi.