Djeca već od prvih godina života vole da se igraju. Igra je zabavna i interaktivna aktivnost, a istovremeno ima i društvenu i emocionalnu svrhu. Ove vještine se razvijaju kako su karakteristike igre sve složenije, prelazak sa senzorno-motoričkih igara na složenije simbolične igre, sastavljene od vrlo preciznih pravila koja doprinose usavršavanju socijalnih vještina i pravila ljudskog ponašanja.

Poslednjih godina slobodno vrijeme za decu sve više postaje vrijeme za upotrebu video igara. Da bi se jasno razumjelo koje su implikacije ove aktivnosti u djetinjstvu, potrebno je istražiti i pozitivne i negativne efekte na psiho-socijalni razvoj djeteta.

Pozitivni efekti video igara

Video igre pospješuju:
– pristup kulturi i tehnološkoj misli;
– stimulišu mentalne procese (pamćenje, sposobnost induktivnog mišljenja);
– sposobnost izračunavanja i formulisanja pobjedničkih strategija;
– okulo-motorna koordinacija.

Negativni efekti video igara

Možemo svjedočiti pojavama kao što su:
– otuđenje od stvarnosti;
– nedostatak empatije;
– neaktivan način života;
– višak kilograma;
– pretjeran osjećaj moći i kontrole;
– oštećenje vida.

Snažan uticaj nasilnog sadržaja nekih video igara na ponašanje ne treba zanemariti, u stvari, nekoliko studija je pokazalo da sadržaj ovog tipa desenzibilizira mozak na “teške” slike i izaziva agresivno ponašanje.

Jedan od najvećih rizika kada se troši previše vremena na igranje video igara je ukidanje granice između upotrebe i zloupotrebe, sa posljedičnim rizikom izazivanja stvarne ovisnosti. Prekomjerna upotreba video igara može dovesti do preopterećenosti informacijama koja djeci onemogućava da zadrže, upravljaju, obrađuju i interpretiraju količinu podataka kojima su izloženi. Ovo se prije svega dešava u onim video igrama i virtualnim simulacijama koje predstavljaju takvu grafičku savršenost, da znatno smanjuju udaljenost između stvarnosti i fikcije. Rani, intenzivni i dugotrajni kontakt otežava djetetu da identifikuje granicu između čovjeka i mašine, živog i neživog, fantazije i stvarnosti.

Kako kontrolisati upotrebu video igara

Kako bi se izbjegli svi rizici povezani sa prekomjernom upotrebom video igara, mogu se primjeniti precizna pravila.

1. Roditelji moraju kontrolisati vrijeme koje njihova djeca provode igrajući video igre, tako da se ne pretvori u dnevnu aktivnost i bitno je da ne prelazi ukupno dva sata igre;
2. Pauza u toku igranja igrica je veoma bitna, kako bi se kognitivnom i vizuelnom sistemu omogućio odmor;
3. Promovisati upotrebu video igara u takmičenjima sa prijateljima ili braćom, kako bi se igra iskoristila kao alat za socijalizaciju, a ne izolaciju;
4. Kontrolišite sadržaj kupljenih video igara, izbjegavajući nasilne ili pretjerano konkurentne izazove.

U eri interneta ne možemo da spriječimo našu djecu da igraju video igrice, otuđujući ih od svijeta oko sebe ili ih uznemiravajući o rizicima koji mogu nastati. Naprotiv, da bi se spriječilo njihovo izlaganje takvim opasnostima, neophodno je razgovarati s njima, slušati ih i odgovarati na pitanja sa strpljenjem i vedrinom. Pratite ponašanje i navike vašeg djeteta i intervenišite samo kada je to neophodno, na taj način u njih ćete uliti povjerenje i osnažiti ih, usmjeravajući ih ka zrelijem i samouvjerenijem rastu.