Da li se nekada zapitate kakav će vaš mališan biti kada odraste? Način na koji odgajate svoje dijete vrši veliki uticaj, no postoje još neki veoma bitni faktori.
Naučno istraživanje na osnovu teorije temperamenta počelo je krajem šezdesetih i početkom osamdesetih godina dvadesetog vijeka, Berkli studijom, longitudinalnom studijom o dva osnovna temperamenta: aktivnom i pasivnom. Pasivna djeca izrastu u pasivne odrasle ljude, dok aktivna djeca izrastu u aktivne odrasle ljude.
Devet pokazatelja
Sadržaj:
Stela Čes i Aleksandar Tomas u svojoj knjizi “Upoznajte svoje dijete”, govore o devet pokazatelja temperamenta, a to su: nivo aktivnosti, ritmičnost, inicijalni odgovor (zbližavanje ili povlačenje), prilagodljivost, prag osjetljivosti, tipično raspoloženje, intenzitet reakcije, podložnost skretanju pažnje i istrajnost i opseg pažnje. Sva djeca posjeduju svaku od ovih karakteristika u određenoj mjeri.
1. Nivo aktivnosti
Nivo aktivnosti se odnosi na nivo motornih aktivnosti i odnos aktivnog i pasivnog perioda. Na primjer, dojenče koje ima visok nivo aktivnosti može da maše rukama i nogama i da prska dok se kupa toliko da je poslije potrebno izbrisati pod, dok dijete na niskom nivou aktivnosti može samo da se okrene, ali ni to često ne radi. Nivo aktivnosti će uticati na odnos roditelja sa djetetom.
2. Ritmičnost
Ritmičnost se odnosi na mogućnost predviđanja (ili nepredviđanja) bioloških funkcija, kao što su glad, spavanje i pražnjenje crijeva. Jedno dojenče može da isprazni crijeva jednom dnevno, odmah poslije doručka, dok je raspored drugog dojenčeta sasvim drugačiji svakog dana.
Šta znači kada se djeca ne žele odvojiti od omiljenog predmeta?
3. Zbližavanje ili povlačenje
Ovaj pokazatelj temperamenta govori o tome kako djeca reaguju u novoj situaciji ili na novi stimulans, kao što je nova hrana, igračka, nova osoba ili mjesto. Zbližavanje se često manifestuje u vidu raspoloženja poput smijanja, pričanja, veselog izraza lica, ili motornih aktivnosti kao što su prihvatanje nove hrane ili posezanje za igračkom. Povlačenje se manifestuje u vidu raspoloženja kao što su plakanje, vrištanje, govor, preplašen izraz lica ili motornih aktivnosti aktivnosti kao što su odmicanje, pljuvanje hrane i guranje nove igračke.
4. Prilagodljivost
Prilagodljivost govori o tome kako dijete tokom vremena reaguje na novu situaciju – o njegovoj sposobnosti da se prilagodi i promjeni. Neka djeca ispljunu novu hranu kada je probaju prvi put, ali je zato prihvate kada je probaju više puta. Drugoj djeci je potrebno više vremena da prihvate novu hranu ili novi komad odjeće, ako ih uopšte i prihvate.
5. Prag osjetljivosti
Neka djeca se probude na najslabiji zvuk, dok druga djeca mogu spavati i u bučnom okruženju. Nivo osjetljivosti na spoljašnje podražaje razlikuje se od djeteta do djeteta i utiče na njegovo ponašanje i način na koji vidi svijet.
6. Kvalitet raspoloženja
Dok neka djeca prihvataju život i uživaju u njemu, druga djeca uvijek krive sve i svakoga. Jedna beba može da pokaže naklonost prema svojoj porodici tako što će se smijati i gugutati, dok će druga stalno da plače, “tek onako.”
7. Intenzitet reakcije
Djeca često različito reaguju na događaje koji ih okružuju. Neka se djeca tiho smiju ili jedva pogledaju šta se dešava, a zatim se vrate onome što su radila. Druga djeca reaguju emotivno ili nešto urade. Cijela zgrada može da čuje kako vaša beba plače kada se probudi, dok se sin vaših komšija gotovo i ne čuje.
8. Podložnost skretanju pažnje
Neka djeca mogu biti toliko fokusirana na igru da u tom trenutku ne primjećuju ništa drugo, dok su druga djeca podložna skretanju pažnje.
9. Istrajnost i opseg pažnje
Istrajnost se odnosi na volju djeteta da nastavi to što je radilo bez obzira na prepreke i teškoće. Opseg pažnje predstavlja vrijeme, tj. koliko dugo će se dijete baviti nekom aktivnošću bez prekida. Ove dvije osobine su obično povezane. Dojenče koje zadovoljno cijepa stari časopis pola sata, odjednom preusmjerava pažnju na nešto drugo, dok je kod dojenčeta koje za deset minuta promijeni deset igračaka opseg pažnje kratak.
Prednost uklapanja
Čes i Tomas naglašavaju kolika je “prednost uklapanja”, koliko dobro roditelji i vaspitači razumiju djetetov temperament i koliko volje imaju da rade sa djetetom da podstaknu zdrav razvoj. Razumjeti djetetov temperament ne znači da treba slegnuti ramenima uz riječi: “Pa dobro, takvo je dijete.” To je poziv da pomognete djetetu da razvije prihvatljivo ponašanje i usvoji potrebne vještine.
