Roditeljstvo je izazov, a novi roditelji su posebno podložni greškama.
Ovdje, autorka Nicole Rollender opisuje pet stvari koje je sama napravila nakon rođenja njenog prvog dijeteta.
Mnogi novopečeni roditelji žele da uz njihovo dijete dođe i priručnik, ja sam željela isto. Kad je moja prva beba rekla “Zdravo svijetu!” na novogodišnje veče 2008. godine, to nije bila tipična filmska scena porođaja, sa umornom, ali srećnom, majkom koja drži bebu u krevetu okruženom helijumskim balonima i cvjetovima.
Zbog toga sam bila podložnija pravljenju tipičnih roditeljskih grešaka.
Rođena u 36 sedmici trudnoće, moja kćerka je rođena sa samo 1300gr, veličine otprilike bebe u 30 sedmici trudnoće . Provela je više od tri sedmice u bolnici, i prošla je kroz gomilu testova prije nego što je došla kući.
Dobra vijest je da sam sam ispravila nekoliko grešaka kada je moj sin četiri godine kasnije došao na svijet, i osjećala sam se kao iskusni roditelj koji je pod kontrolom.
Evo pet grešaka koje sam napravila kada sam dobila svoje prvo dijete koje više nikad neću učiniti!
1. Uvijek sam pretpostavljala najgore
Sadržaj:
Kao i puno drugih beba i moja ćerka je imala ekcem po cijelom telu – nekoliko dana koža joj je znala biti crveno-bijela od lica do nogu, čak i kad sam koristila kremu koju mi je propisao pedijatar.
Nekoliko dana, ekcem moje kćerke bio je toliko loš da su tragovi izgledali kao opekotine, a ona je grebala kožu i plakala. A onda bih i ja plakala, misleći da se njen ekcem razvija u hroničnu, nezdravu bolest.
Takvi prizori kože, od glave do pete, nisu bili lijepi, ali moj pedijatar je bio u pravu: problemi sa kožom su česti kod beba, a nakon nekoliko mjeseci potpuno su nestali.
Sada, ako se moja djeca razbole pored uobičajene prehlade, ako dobiju čudan kožni osip ili visoku temperaturu, zovem pedijatra. Uvijek postoji ljekar ili medicinska sestra da odgovore na moja pitanja 24 sata dnevno koji mogu biti veoma umirujući.
2. Upoređivala sam svoje dijete sa drugom djecom
Kako je moja ćerka rođena tako mala i ostala je manja od druge djece, stalno sam zapitkivala druge majke sa djecom istog uzrasta koliko su visoki ili koliko su teški.
Na njenoj redovnoj kontroli pedijatru nakon drugog rođendana, pedijatar je rekao da više nije zabrinut zbog njene težine, iako je i dalje bila sitna i mala.
Danas, sa devet godina, ima 23kg i savršeno tijelo, baš kako treba da ima za svoj uzrast.
3. Previše sam pratila kalendar i djagrame
Kao i mnogi drugi roditelji, stalno sam pratila promjene moje ćerke, između interneta i druge djece. Brinulo me kada je druga beba počela da puza ili hoda, kada je je počela da sklapa prve rečenice…
Na kraju, moja kćerka je puzala, hodala, pričala, a zatim trčala, skakala i počela voziti bicikl.
Pročitaj više o bebinom prvom koraku:
Bebe se razvijaju svojim tempom. Dobar pedijatar, kao naš, prati rast i razvoj vašeg dijeteta pri svakoj vašoj posjeti i iskreno će vam reći da li je potrebno testiranje ili rana intervencija.
Odlučila sam da prestanem sa opsesivnim praćenjem “šablona”, brojki na kalendarima i dijagramima. Na kraju krajeva, moj sin, rođen devet sedmica ranije, naučio je raditi mnogo stvari prije nego moja kćerka: rekao prvu riječ (bočica) sa devet mjeseci.
4. Forsirala sam tutu
Na njenom drugom rođendanu, moja kćerka je sjlea na svoju tutu i obavila i prvu i drugu nuždu. Muž i ja smo si nabacili petaka i mislili da je ta priča završena.
Međutim, nije bilo tako lako. Još godinu i po je prošlo prije nego što je moja kćerka napustila pelene u potpunosti, a o broju “nezgoda” u gaćice ni ne razmišljam. Tokom tih 18 mjeseci stalno sam joj nudila tutu i provodila sam previše vremena razmišljajući o tom problemu.
Sa našim sinom, išli smo drugačije, otprilike mjesec dana prije nego što je počeo da ide u vrtić sa 3. godine razgovarali smo sa pedijatrom o najboljem načinu da se otarasimo pelena. Ispostavilo se da djeca uče kako da koriste tutu u periodu između 18 mjeseci i 4 godine života. Širok vremenski period!
U roku od 10 dana, naš sin je u potpunosti bacio pelene i bio jako ponosan na sebe!
5. Ja na posljednjem mjestu!
Kada ste novi roditelj, lako je zaboraviti da jedete, zamjenite košulju prekrivenu pljuvačkom i hranom, zakopčate hlače, da se tuširate ili idite u teretanu. Kada moja ćerka napokon zaspi, umjesto da se i ja uvučem u pidžamu i odmorim, ja sam slagala veš ili sklanjala sudove.
Definitivno sam zanemarila sopstveno samopouzdanje, tako da sam u već u prvoj godini nakon rođenja sina otišla na nokte i počela sa treninzima, čak sam išla redovno i na masaže.
Sada sam poprilično aktivna mama dvoje aktivnih, punih energije i veoma srećnih klinaca!
Izvor: businessinsider.com
