Epilepsija jeste poremećaj nastao naglim pražnjenjem neurona u mozgu koji uzrokuje napad. Najčešći oblik je epilepsija kod djece i mlađih ljudi, ali pojavljuje se često i kod starijih od 65.

Napad sličan epilepsiji može da se desi i osobama koje nemaju ovaj poremećaj i to usljed trovanja, alkoholnog sindroma, visoke temperature, infekcije i drugih činioca.

Napad epilepsije je vidljiva pojava, a tokom napada javljaju se i grčenje mišića, smetnje vida, osjećaja za miris, sluh, kao i djelomični ili potpuni poremećaj svijesti.

S obzirom da je prilikom napada potrebno brzo reagovanje, od velike je važnosti da se o ovom zdravstvenom problemu svi informišemo. U nastavku ovog teksta pročitajte koji su to simptomi i uzroci te načini liječenja odnosno prevencije napada.

Simptomi epilepsije

Čini se jednostavno dijagnostikovati epilepsiju kao oboljenje, ali je zapravo veoma bitno pratiti znakove i napade koji se dešavaju. Sve osobe koje su barem dva puta doživjele neprovocirani epi napad smatraju se oboljelim od ove bolesti.

Epilepsija kod djece se, osim ovako, može manifestovati i tokom sna. Sam napad i simptomi koji se pojavljuju razlikuju se od osobe do osobe, a zavise od uzrasta i dijela mozga koji je zahvaćen napadom.

Najčešći simptomi epilepsije su sljedeći:

• Nagle promjene raspoloženja, sa krajnošću u svakom obliku,
• Promjena ukusa i mirisa,
• Neobičnost zvukova iz okoline,
• Osjećaj trnjenja u rukama,
• Osjećaj ponavljanja nekog događaja (deja vu),
• Iskrivljena percepcija okoline,
• Neartikulisani pokreti,
• Lupanje srca, jako i iznenadno,
• Izmješanost osjećaja.

Napad epilepsije po fazama

Sve ove manifestacije epilepsije kod djece (ali i odraslih) koje smo prethodno naveli poredane su u različite faze. Razlikujemo prodrom i auru, u kojoj su odvojene tonična i  klonična faza, a nakon kojih slijedi oporavak.

Prodrom

Prodorom je stadijum koji prethodi konkretnom akutnom napadu. Za vrijeme ove faze osoba koja je pogođena istom mijenja raspoloženje i ponašanje, a često ima i glavobolju koja traje satima ili danima. Nisu rijetke i halucinacije, a moguć je i gubitak svijesti sa povećanjem električne aktivnosti u mozgu.

Aura

Aura i prodromi nisu isto, to zapamtite. Aura zapravo predstavlja početak epi napada i uključuje jako lupanje srca, kao i okretanje glave i očiju sa halucinacijama.

Tonična faza

Tonična faza epilepsije kod djece (i odraslih) traje nekih 10 do 20 sekundi.

U tom periodu dolazi do kontrakcije mišića, a dešavaju se i sljedeće pojave:

• Savijenja trupa osobe koja proživljava napad. Kratkotrajno je, ali izgleda strašno.
• Očni kapci su podignuti a pogled uperen prema gore, što je takođe strašno očevicima.
• Donja vilica i jezik se grče naizmjenično.
• Mišići grudnog koša se takođe grče, a zbog toga nastaje takozvani epileptični krik.
• Kod vegetativnih fenomena javlja se povećanje pritiska i ubrzanje pulsa, širenje zjenica, bljedilo i modro lice.

Klonična faza

Ova faza traje oko 30-40 sekundi. Počinje drhtanje, razvija se u grčenje svih mišića u tijelu i na licu, uključujući vilicu i jezik, kao i pojavu pjene u ustima, najčešće krvavu.

Faza oporavka

Nakon 3 do 5 minuta dolazi do povratka svijesti kod osobe koja je doživjela epi napad. Osoba je u tom trenutku dezorijentisana, ima osjećaj konfuzije i često dođe do nekotrolisanog mokrenja.

Vegetativni fenomeni su skloni oporavljanju. Ponovo se uspostavlja disanje, ali se pojavljuje i krkljanje.

Faza oporavka se uglavnom završava snom, s obzirom da je osoba veoma iscrpljena i jednako toliko malaksala.

Komplikacije kod napada epilepsije

Kao i kod većine zdravstvenih problema, i kod napada epilepsije moguće su komplikacije. Nažalost takve stvari se uvijek mogu desiti kod određenog broja ljudi i u određenim okolnostima. U moguće novonastale probleme (komplikacije) ubrajamo:

• Respiratorni zastoj odnosno problemi sa disanjem.
• Povrede dijelova tijela – kičme, glave, ruku i nogu.
• Epileptični status odnosno produžen epi napad.
• Stanje sumraka.
• Toddova paraliza.
• Zastoj srca.

Epilepsija: prva pomoć

Svi imaju strah od toga da se zateknu u blizini osobe koja doživljava napad epilepsije. Kao pojava ova bolest je strašna, izaziva nelagodu i nesigurnost, a najčešće je prisutno i neznanje šta u datom trenutku raditi.

Dakle, prvo i osnovno pravilo u prvoj pomoći kod epilepsije jeste da osobu koja je u fazi aure smjestite negdje gdje je udobno, u krevet ili na pod, pri čemu ćete pod glavu staviti jastuk, jaknu, deku ili nešto treće šta vam je na dohvat ruke, a šta je mekano i pogodno za ovu funkciju. Materijal ne smije biti takav da dodatno iritira i nadražuje, pa zato vodite računa i o ovome.

Potom udaljite od te osobe sve tvrde i oštre predmete zbog zaštite od povređivanja i olabavite odjeću, eventualno skinite naočale ukoliko ih osoba nosi. Oboljela osoba ne treba da uzima vodu i lijekove, sve dok ne povrati svijest u potpunosti.

Nikakva ograničavanja pokreta prilikom epi napada nisu poželjna. Nemojte pokušavati ni nasilno otvaranje vilice. Zašto? Jer zbog snažnih kontrakcija koje osoba doživljava može doći do frakture kostiju, i to veoma ozbiljne.

Hitna pomoć zove se ukoliko je riječ o prvom napadu, kada napad traje duže od 5 minuta, ako se ponavlja napad bez vraćanja svijesti, ako je napada više nego inače ili kod sličnih nepravilnosti.

Osim toga, naravno, pozivanje hitne medicinske pomoći je obavezno ukoliko se tokom napada dijete povrijedilo ili ako se napad desio u vodi (more, bazen), pa je došlo do slabijeg oporavljanja disanja.

Bez obzira koliko traje napad, prisustvovati istom je veoma stresno i strašno, pa se često hitna pomoć poziva i prema slobodnoj procjeni prisutne osobe.

Dakle, ako se zadesite pored djeteta ili odrasle osobe koja doživljava napad epilepsije, bitno je da ostanete prisebni i pribrani. Pratite situacija, pogotovo ako je ovo epilepsija kod djece koja se prvi put pojavljuje. Tako ćete moći upratiti sve simptome, detaljno razgovarati sa doktorom i prepoznati simptome prije nego što se novi napad javi.

Nepredvidivost napada kao osnovna karakteristika

Ponavljanje napada i njihovo pojavljivanje individualna je stvar u potpunosti. Najčešće zavisi i od tipa epilepsije, koja sama po sebi ima preko 40 jasno definisanih sindroma.

Pomenuti sindromi ne uključuju samo tip napada, već i dob, uzrok, poremećaj, EEG, tok bolesti i prognozu. U 60 posto slučajeva, epilepsija kod djece je izlječiva.

Element nepredvidivosti napada epilepsije je ono šta plaši i roditelje i okolinu. Napadi se mogu desiti bilo kada. Postoje, naravno, određeni faktori koji provociraju i izazivaju napad, pa njihovim eliminisanjem može se smanjiti i mogućnost napada.

Veliki broj ograničenja koja se nameću djeci nastala su iz čistog straha od mogućih posljedica. Uglavnom su bespotrebna, a utiču na samo ponašanje djeteta i njegovo psihosocijalno funkcionisanje.

Napadi se najčešće dešavaju za vrijeme uspavljivanja i buđenja, pa je u tom periodu nužna veća pažnja.

Pojedine oblike epilepsije trepteće svjetlo i hiperventilacija mogu lako izazvati. Sam napad se nikada ne dešava tokom nekakve fizičke aktivnosti, bilo koje vrste, bez obzira što se dijete i tada zadiše.

To sve znači da su nametnute zabrane često neopravdane, ali ponekad i potpuno jasne i razumne.

Čest uzrok napada je neuzimanje lijeka, manjak sna, povišena temperatura tijela, prevelika vrućina i znojenje, propuštanje obroka, odnosno neredovna ishrana.

Dvije trećine djece oboljele od epilepsije nema napade kada pravilno i redovno uzima lijekove. Pomenuti se uglavnom uzimaju u jutarnjim i večernjim satima, dakle dva puta u toku dana, što znači da nema potrebe da se remeti boravak u vrtiću. Dosta lijekova ima određene neželjene pojave, od kojih je najčešća pospanost.

Vrste epilepsije

Prema porijeklu, epilepsija kod djece i odraslih dijeli se na:

1. Idiopatsku i
2. Simptomatsku.

Idiopatska epilepsija je ona nepoznatog porijekla, dok se simptomatska javlja usljed povrede glave, krvarenja u mozgu i nakon moždanog udara, kompčikacija pri porođaju, trovanja alkoholom, a čak i kao posljedica tumora.

Da li je epilepsija nasljedna?

Kada se rano dijagnostikuje epilepsija kod djece, doktori traže i podatke o slučajevima iz porodice kako bi se dobio prikaz neurološkog statusa. Svako obojenje nije nužno nasljedna i upravo zbog toga se rade dodatne pretrage.

Praksa je pokazala da se samo u 10 posto slučajeva radi o nasljednom obliku epilepsije, pri čemu su šanse mnogo manje kada je samo jedan roditelj obolio.

Kako dijagnostikovanje epilepsiju?

Za dijagnozu epilepsije potrebne su:

• Detaljna anamneza – potrebno je saznati postoje li slične bolesti u porodici, koje je bolesti osoba do sada preboljela, je li imala traume, ispitati kakav je bio napad, kako je počeo i ostale relevantne okolnosti.
• Detaljan neurološki pregled.
• EEG – elektroencefalograsko snimanje – kojim se utvrđuje postojanje neke abnormalne moždane aktivnosti.

Osim toga, poželjan je i CT – kompjuterska tomografija mozda, MR – magnetna rezonanca mozga, laboratorijske pretrake i pretrage likvora.

Važnost ishrane za epilepsiju kod djece

Epilepsija kod djece se može držati pod kontrolom sa pravilnom ishranom. Isto, naravno, važi i za starije, odnosno odrasle osobe. Svakako da ne treba ni da spominjemo kako alkohol treba da se izbjegava. Vježbanje je i te kako poželjno.

Što se tiče same ishrane, često se primjenjuje ketogena dijeta, a ona podrazumijeva izbjegavanje ugljednih hidrata, odnosno svih namirnica koje sadrže isti. Tu spadaju hljeb, tijesto i tjestasti proizvodi, proizvodi od žita, riže, palenta, krompir, mnogi slatkiši itd.

Osim ugljenih hidrata, koji moraju biti ukinuti, doza masti treba da bude trostruko veća od ostalih nutrijenata koji se unosa. Ipak, i tu treba biti izbirljiv, pa je preporučljivo da to budu: ulje (biljno, hladno cijeđeno), orašasti plodovi i sjemenke.

Životinjske masti trebaju biti ograničene, što znači manji unos jaja, mesa i mliječnih proizvoda, a veći povrća i voća. Svakodnevna konzumacija velike količine vode je obaveza. Najpogodnije je dvije litre vode, eventualno biljni čajevi.

Na kraju, organizmu je neophodan vitamin B i magnezijum.

Namirnice zabranjene za konzumaciju

Najveći problem kod većine industrijskih namirnica je taj da sadrže MSG (monosodium glutamate) – emulgator koji poboljšava ukus, a koji je veoma štetan jer razara mozak i remeti hormone. On podstiče razvoj bolesti poput epilepsije, demencije, Alchajmera, multiple skleroze itd.

MSG se stavlja u brzu hranu, jela iz kesica, začine, suhomesnate proizvode, grickalice, sirne namaze, majonezu i mnogo šta drugo. Zato pripazite i pogledajte etiketu prilikom kupovine, a ako ne možete uvijek izbjeći, s obzirom na široku rasprostranjenost, probajte barem da umanjite unos pomenutih namirnica u organizam.

Alternativno liječenje epilepsije

Postoji veliki broj različitih recepata za lijekove protiv epilepsiju iz reda alternativnih. Ukoliko se odlučite na prelazak, potpuni ili djelimični, na biljke i prirodne lijekove, u nastavku vam donosimo neke recepte koji mogu biti od pomoći.

Čaj od ivanjskog cvijeća

Ivanjsko cvijeće je, u narodnoj alternativnoj medicini, poznato po tome da je lijek za histeriju, horeju – grčenje mišića i trzanje udova, kao i epilepsiju. Pomaže i kod nervnih bolesti, problema sa urinom (zastoj) i tegoba nastalih zbog pijeska u bubregu.

Kako biste napravili čaj, uzmite dvije kašike ivanjskog cvijeća i prelijte sa dvije šolje vrele vode. Ostavite dva sata po strani i tek onda procijedite. Poželjno je da se pije pola čaše čaja prije obroka, 4 puta na dan.

Ostali prirodni lijekovi za epilepsiju

• 2 supene kašike kamilice, 1 dl vinskog sirćeta i kašikicu meda kuvajte u 3 decilitra vode otprilike 1 minutu. Pijte nepunu čašu dva puta u toku dana.
• Prije napada je udisanje pare od kuvanog bijelog luka dobra pomoć bolesniku.
• Cvijet lavande prelijte bijelim vinom. Pijte u manjim gutljajima tokom dana.
• Odličan lijek za epilepsiju je i tinktura ružmarina.
• Još jedna kombinacija sa vinom, ali umjesto lavande – žalfija. Pomaže protiv drhtanja, grčeva i padavice.
• Probajte i čaj od imele koji se pravi sa 15 grama grančica sa listovima i plodovima imele i vrelom vodom. Potrebno je pijenje tri puta u toku dana po supenu kašiku. Nikako nemojte više konzumirati, jer imela može biti toksična. Dakle, poželjna je konsultacija sa doktorom.
• Čaj od valerijane pomaže takođe. 2 do 3 grama prelijte sa vrućom vodom. Nakon 20 minuta procijedite i pijte 2 do 3 puta na dan.
• Crni luk oslabljuje napade i čini ih rjeđim. Jedite ga što više. I pijte sok od povrća.
• Sa 3 decilitra vrele vode prelijte 10 grama origana. Tako kuvajte 15 minuta, pa potom procijedite. Napitak konzumirajte tri puta dnevno po pola čaše, i to nekih 15 minuta prije obroka.

Naravno, uvijek imajte na umu da je epilepsija bolest i da je uvijek najbolja opcija da se konsultujete sa ljekarima i fitoterapeutima prije nego bilo kakve lijekove budete davali svom djetetu. Čak i kada je riječ o ovim biljnim, narodnim, alternativnim, koji se smatraju bezopasnim i veoma korisnim, poželjno je dobro proučavanja dejstava.