Najljepši i najteži posao na svijetu je biti roditelj, zar ne? Toliko dilema, toliko problema i strahova ne mogu stati ni u jedan drugi odnos, a opet ga na okupu drži toliko ljubavi da sve patnje padaju vrlo lako i brzo u vodu.

Najveći od strahova, osim onog za zdravlje, tiče se odgoja. Kako odgojiti dijete? Ipak je u rukama majke i oca novo biće koje će se oformiti u čovjeka i biti osoba kakvom je mi naučimo da bude. Dakle, zadatak je veliki.

A kako mi onda možemo pomoći u tome?

Jednostavno. Donosimo vam najvažnija pravila kojih bi se svi trebali pridržavati, kao i primjere najčešćih grešaka koje roditelji prave – a sigurni smo da znate na šta mislimo, zar ne?

I, da ne zaboravimo, otkrićemo vam šta je GUUU – a nije gugutanje bebe.

Odgoj djeteta: 10 zlatnih pravila

Svi težimo tome da budemo najbolja verzija sebe i da budemo najbolji roditelj svom djetetu. U tome ne postoje ustaljena pravila, pa je zato odgoj djeteta tako težak. Svako dijete je individua za sebe, a svaki roditelj ima drugačiji pristup i građenje odnosa.

Ipak postoje određena pravila koja treba poštovati i koja treba slijediti. To su neke generalne stavke koje mogu mnogo uticati na vaše dijete, a koje treba da budu primijenjene u svakom slučaju, bez obzira na karaktiristike. Recimo, takva je potreba za komunikacijom, a šta se još nalazi na listi i kakvu komunikaciju podrazumijevamo pod ovim, pročitajte u nastavku.

1. Batine nisu rješenje. Nemojte tući svoje dijete.

Svako dijete ima “moć” da dovede roditelje do granica strpljenja. Istovremeno, svaki roditelj je svjestan toga da djeca znaju izludjeti svoje roditelje tolika da u ljutnji nesvjesno reaguju tako što istuku dijete. U takvim situacijama je poželjno da ostanete smireni, da se maknete od djeteta i da nakon toga razgovarate sa njim.

A zašto ne udariti dijete?

Iz mnoštva razloga, a najprije jer se šalju potpuno pogrešne poruke. Udaranje slabijeg nije u redu, a primjena fizičke sile nije rješenje za probleme i nezadovoljstva. Autoritet treba da se gradi na drugi način. Pokažite ljubav, a ne izazivajte poštovanje i poslušnost strahom.

2. Poštujte svoje dijete.

Iako su djeca, iako nemaju dovoljno godina i svijesti za neke stvari, i dalje imaju interese, želje i osobenost, a to znači da iste treba da poštujete. Svaki prohtjev, želju i hir ne treba da ispunjavate, ali isto tako nemojte biti drski, nemojte se smijati i omalovažavati dijete bilo da ste sami ili u društvu trećih.

3. Igrajte se sa svojim djetetom.

Barem pola sata dnevno, kako kažu stručnjaci, potrebno je da se igrate sa svojim djetetom – bez telefona, tableta, računara i drugih aktivnosti. Uglavnom kažu da je takozvani “floortime” najbolji oblik ovakvog druženja – crtajte, igrajte se sa igračkama i figuricama, vježbajte, pričajte, pjevajte, učite, vozite autiće…bilo šta u čemu možete zajednički da učestvujete. Osluškujte želje vašeg djetata i slijedite ih.

4. Pričajte sa svojim djetetom.

Razgovor je veoma bitan. Treba da pokažete interesovanje i brigu, treba da pokažete djetetu da ste spremni da saslušate sve šta ga muči. Verbalizacijom osjećaja djeca se nauče nositi sa svim osjećanjima na ispravan način. Dopustite im da iskomuniciraju svoje želje.

5. Ne lažite i ne muljajte. Uvijek budite iskreni prema svom djetetu.

Da, naravno da i djeca osjete laž. Takav odnos izbjegavajte od samog početka. Mnogo je bolje da objasnite i ukažete na nešto šta im se neće dopasti, jer treba da se nauče i na to da im neće uvijek sve biti po volji i da postoje i ružne strane života, nego da izmislite neku nepostojeću priču. Naravno, sve u skladi sa godinama.

6. Pohvalite svoje dijete.

Mnogo učinkovitija od kazne je pohvala. Pohvale djeluju na cjelokupno ponašanje djeteta pozitivno. Nakon njih djeca su sklonija poslušnosti, dok kazna samo stvara inat i veću želju za iskušavanjem granica i svega šta je zabranjeno. Možete i uvesti neki sistem nagrađivanja, ali ne smijete ni sa tim otići u krajnost. Jedna od opcija o kojima se dosta pisalo je primjer smješka nacrtanog na papiru nakon svake dobre stvari koju djeca urade, a potom je moguće dogovoriti da nakon određenog broja skupljenih smješka slijedi poklon. Najbolji stimulans, priznaćete.

7. Instinkt nikad ne laže. Slušajte ga.

Ne dajte drugima da upravljaju vama, vašim djetetom i mišljenjima. Niko ne zna bolje od vas kako je vaše dijete, na šta ga navikavate, da li laže itd itd.

8. Budite dosljedni u svemu jer na tome počiva odgoj.

Iako je ovo veoma teško, dugoročno je isplativo i veoma bitno. Roditelji uglavnom imaju problem sa popuštanjem kako bi riješili određenu situaciju u datom trenutku, ali to kasnije dovodi do niza drugih poteškoća. Svi smo prošli scene plakanja i vrištanja u prodavnici kada dijete želi neku igračku. Ako popustite jednom, kupite željeno, automatski stvarate mehanizam funkcionisanja. Vaše dijete sada zna kako da dobijete sve šta poželi. Uvijek odvojite bitno od nebitnog i insistirajte, odnosno ne odustajte.

9. Brinite za sigurnost djeteta.

Ovo pogotovo važi za malu djecu koja tek počinju istraživati svijet oko sebe. Zaštite utičnice, stavite autosjedalice, sigurnosne pojaseve, objasnite kako da prelaze ulice na pješakom, naučite ih kako da se ophode ako im priđu stranci i slično.

10. Pazite na djetetovu prehranu.

I za kraj – ishrana. Mnoge navike potiču upravo odavde. Izbjegavajte lošu hranu, slatkiše dozirajte, grickalice takođe, kuhajte što više domaće hrane, povrća,  koristite maslinovo ulje i tako dalje. Ne zaboravite da su prehrambene navike i te kako važne u stvaranju zdravog organizma i sprečavanju razvoja bolesti.

Uloga roditelja u odgoju djece

Mnogim novopečenim roditeljima je upravo najveći strah onaj od odgoja djece. Sa razlogom, dodajemo, jer je to veoma važan i veoma težan zadatak. To je cijeli put pripreme djeteta za budućnost, razvijanje njegovog karaketara i osobenosti, kao i usađivanje običajnih normi i vrijednosti društva.

Pronaći pravi uzor u društvu nije lako, isto kao ni filtrirati vrijednosti (kako moralne, tako i sve druge) koje će se prenijeti na dijete. Potrebno je uspostaviti tačno definisan model ponašanja kojeg će se pridržavati u svakom trenutku. Dati djeci sve, a ne očekivati ništa je jedan od problema koji mogu dovesti do neodgovornosti i nesaosjećajnosti u kasnijem periodu. U odgoji treba da se pridržava modela ponašanja koji je zasnovan na pomaganju, podučavanju, pokazivanju i vođenju.

Djetetu ne treba samo oslonac i putokaz u životu, potrebna je i pažnja i ljubav, a to ne može nadoknaditi i na sebe preuzeti niko iz okoline. Roditelji su krucijalni u razvijanju osjećaja svih oblika.

Niko nije savršen i rođen naučen, tako da je i roditeljstvo nov izazov za svakoga. Uči se iz grešaka, ali isto tako treba se i biti pažljiv. Postoje brojni savjeti koje ćete čuti u okolini, koje ćete čuti od starijih i iskusnijih, a i na internetu možete pronaći pregršt podataka. Ipak, sve je na individualnom nivou i treba da slijedite svoju intuiciju isto koliko i ustaljena pravila.

Važno je znati da roditelji imaju moć nad roditeljima. Ne svodi se to samo na finansijsku i fizičku, već i na svaku drugu, a najviše emocionalnu. U djetetu je potrebno razviti osjećaj sigurnosti i ljubavi, jer materijalne stvari i puna soba igračaka ne znače mnogo, iako će u početku izgledati kao da imaju efekta.

U današnje vrijeme roditelji su sve manje strogi i uglavnom se boje pokazati nadmoć, ali je zapravo i to potrebno u razumnim mjerama i kada je opravdano. Jasne granice u glavi je potrebno postaviti svakom djetetu, tako da bi ono znalo kako da se ponaša u datom trenutku i sa datim ljudima. Uvijek treba da postoje stvari koje su zabranjene i one koje su dozvoljene.

Postavljanje navedenih granice ne treba pokazati kao prijetnju, već kao pravilo i informaciju koja treba da se prenese. Pretjerano popuštanje i dopuštanje može samo izazvati veće probleme. A, osim toga, djeca često iskušavaju postavljene granice pa tako odu predaleko, pri čemu roditeljskom strpljenju dođe kraj. Probajte, koliko god je moguće, što racionalnije razmišljati u ovakvim situacijama. Najprije se smirite, a potom reagujte. Uostalom, za kažnjavanje nikad ne možete zakasniti.

Dosljednost je bitna, kao i umjerenost u svim aspektima. Doza strogoće, doza pažljivosti i ljubazi, doza pravila, doza ozbiljnosti ali i šaljivosti. Kada postignete balans, sve će ići na ruku vama i vašem djetetu. Budit hrabri i slušajte intuiciju.

Roditeljstvo: najčešće pogreške

Odgajanje djece, kao što smo rekli, uopšte nije lagan zadatak. Ali zašto je to tako pored ovoliko resursa, znanja i iskustava? Razlog leži u tome što je sve individualne prirode i što se osobe, porodice, djeca, karakteri i situacije razlikuju u svemu. Samim tim nije jednostavno sva postojeća pravila primijeniti na svaki slučaj.

Porodica je prva najvažnija škola kroz koju prolazi svako dijete. Tu se stiču osnovna znanja o ljudima, odnosima, ponašanju, životu uopšteno, kao i problemima te kako se nositi sa njima. Sve to će se vremenom mijenjati i nadograđivati, ali osnova nastaje baš tu. Zato je roditeljstvo tako bitno, tako veliko, sveto i teško.

Osim toga, povezanost između roditelja i djece je velika i nemjerljiva, pa se tako rađa prevelika briga i popustljivost. U toj ljubavi roditelji žele da svaku želju i prohtjev ispune djetetu kako bi ono bilo srećno, međutim upravo tu leži jedna od najvećih grešaka koje možete napraviti – razmaziti dijete.

Pokazati ljubav, biti pažljiv i pomagati ne znači razmaziti dijete. To je ne samo dobro već i prijeko potrebno u svakoj porodici. Pretjerano brinuti, pomagati, posluživati ga i činiti zadatke koje on treba da čini zato jeste. Time dijete sputavamo da samo prikuplja iskustva, da uči, spoznajte i saznaje.

Velike količine igračaka i stvari takođe mogu dovesti do razmaženosti. Ako djetetu kupiti sve u šta pogleda i šta poželi, neće naučiti ni na kakva ograničenja i neće shvatiti da se u životu sve treba zaslužiti, zaraditi i samostalno postići.

Koji je onda najveći problem?

Taj što roditelji ne znaju da postave granice. Ne znaju da kažu ne i ne umiju biti dosljedni u kriznim trenucima kada je dosljednost najbitnija.

Sigurno da želite da vam djeca budu uvijek srećna, zar ne?

Ali, znate sta – to je nemoguće. Nikada neće biti moguće. I ne treba da budu uvijek srećna.

Današnja djeca su sve više mažena i pažena. Plakanje, ljutnja, tuga i sva ostala “nesrećna” raspoloženja i stanja koja mogu “ugroziti” razvoj nisu dopustiva. A zapravo jesu. Čak su i poželjna za zdrav razvoj djeteta.

Primjer: Dijete se igra sa nečim, to nešto se pokvari, dijete plače, a roditelji odmah skaču da poprave situaciju i da tješe dijete.

Ne trebe da otklanjate sve ljutnje i neuspjehe koji se stvaraju u i oko vašeg djeteta. Dopustite djetetu da se samo nosi sa tim.

G.U.U.U – ili kako se smiriti kada dijete ima napad bijesa

Kada god vaše dijete ima napad bijesa ili vidite da burno reaguje, sjetite se ovog akronima: G.U.U.U. Šta to zapravo znači? Vrlo je jednostavno. Vaše dijete je ili gladno ili uznemireno ili usamljeno ili umorno. Jedno od ta četiri stanja uzrokuju napade bijesa. U tim slučajevima tražite rješenje u omogućavanju djetetu da jede, da se odmori, da ima društvo ili da pronađete uzrok uznemirenosti.

Odgoj djece danas u poređenju sa nekad

Sjećate se igrica žmurke, kaladonta, lastiša, ledenog čiče, šarenih jaja, školice i drugih koje su obilježile brojna djetinjstva? Sigurno da da. Nažalost, sve te igrice danas izumiru, a zamijenio ih je virtualni svijet. Sve te igre uticale su i utiču na razvoj djeteta, njegovu psihu i brojne druge segmente ličnosti.

Danas je potpuno drugačija koncepcija igranja i druženja. Djeca od malena imaju dodir sa tehnologijom, računare dobijaju vrlo rano, a umjesto stvarnog života počnu voditi virtuelni. Umjesto stvarnog dodira sa ljudima i pravih igrica, sve se svodi na klikove i gledanje u ekran.

Galama na ulici, okupljanje djece iz naselja, izmišljanje igrica i male slatke svađe stvar su prošlosti. Sada se sve svodi na svađanje oko računara i igranja igrica na istom.

Nekada se od djece i njihove vike ništa drugo u dvorištu nije čulo, a sada se braća i sestre često znaju posvađati tko će na kompjuter i koliko će tko od njih ostati.

Iako sve to izgleda potpuno pogrešno, naša je realnosti i treba da se u njoj pronađe i iskoristi ono najbolje. Potrebno je ići u korak sa vremenom, jer nije poželjno ni da je vaše dijete u zaostatku za ostalima, da potpuno odudara od svega šta ga okružuje, ali doza ograničavanja je poželjna. Kao i u svemu, balans treba da postoji.

Zato ne branite svojoj djeci računare, telefone i igrice, ali im nemojte ni dopustiti da sate i sate provode igrajući se na tim uređajima. Dajte im da se vani igraju sa drugarima, ali isto tako ne i da tamo provedu cijeli dan. Malo jednog, malo drugog, malo obaveza i sve će doći na svoje.

Srećno. I vjerujte svojoj intuiciji.