Stomatolozi se u svakodnevnom radu susreću sa sve većim brojem povreda tvrdih i mekih tkiva orofacijalne regije koje zahtijevaju hitnu intervenciju. Budući da je trauma zuba bolno i negativno iskustvo za pacijenta, stomatolog je dužan biti pripremljen za traumatski oštećenog pacijenta, te mu pružiti pomoć svojim znanjem, s ciljem što brže uspostave funkcijskog, estetskog i psihološkog oporavka.

Dentalne traume događaju se u svim uzrastima, ali njihova najučestalija pojava je u dječjoj dobi. Trauma zuba, kao i cijelog orofacijalnog područja, može biti posljedica padova, udaraca, saobraćajnih nezgoda, tučnjava, povreda prilikom bavljenja kontaktnim sportovima, ali i uslijed fizičkog zlostavljanja djeteta, na šta treba obratiti posebnu pažnju.

Najčešće u mliječnoj denticiji trauma je prisutna kod dvogodišnjaka i trogodišnjaka budući da se u toj dobi razvija motorička koordinacija i djeca imaju jaku potrebu za istraživanjem okoline. Traumatske povrede stalnih zuba najčešće pogađaju djecu u dobi između 9 i 10 godina. Za razliku od dječaka, djevojčice su, otprilike, u pola manje izložene traumatskim povredama zuba. Najčešće su zahvaćeni gornji centralni sjekutići, a rizik za avulziju povećava njihov vulnerabilni položaj s protruzijom i nepotpuna pokrivenost zuba gornjom usnom.

Dentalne traume predstavljaju veliki izazov za stomatologa jer uspjeh njihovog liječenja utiče na fizički, psihički i socijalni razvoj povrijeđene osobe.

Od svih oblika dentalne traume avulzija zuba predstavlja najteži oblik, koji ima značajan uticaj na razvoj dentoalveolarnog područja orofacijalnog sistema. U tom smislu, brza i uspješna replantacija ima velik i pozitivan uticaj na zdravlje pacijenta.

Avulzija zuba predstavlja traumatsku povredu pri kojoj dolazi do potpunog izbijanja zuba iz alveole, odnosno iz njegovog ležišta u kosti, uslijed djelovanja sile na taj zub. S obzirom da vrijeme koje je zub izvan alveole (što je zub kraće vrijeme vani, to je uspjeh replantacije veći) i način čuvanja izbijenog zuba do dolaska u ordinaciju imaju dominantnu ulogu u prognozi replantacije, važno je edukovati populaciju kako se ponašati – odnosno kako čuvati zub do dolaska stomatologu.

Takođe, poželjno je da se mediji za transport zuba nalaze u prostorima gdje djeca provode veliki dio svog vremena kako se bi vitalitet parodontnih ćelija sa izbijenog zuba očuvao na odgovarajući način.

Postupak sa izbijenim zubom

Najbolje rješenje nakon avulzije zuba bi bilo odmah zub replantirati, odnosno vratiti u alveolu. Ukoliko je zub kontaminiran potrebno je oprati ga pod mlazom tekuće vode i onda vratiti u alveolu. Upotreba dezinficirajućih ili kaustičnih sredstava ili čišćenje korijena struganjem se ne preporučuju, jer se time uništava periodontalni ligament, te se povećava mogućnost resorpcije nakon replantacije.

Alveola izbijenog zuba je najbolji medij za transport do najbliže ordinacije, međutim, u većini slučajeva, osobe koje su prisustvovale avulziji se boje replantirati zub, pa je u tom slučaju zub potrebno pohraniti u adekvatnom mediju do dolaska stomatologu. Zub koji je izbijen iz alveole, nikako ne bi smio ostati izložen i transportovati se u ordinaciju u maramici, gazi i slično. To dovodi do dehidracije još uvijek živih ćelija na korijenu, koje u suhom mediju počinju odumirati.

Ukoliko zub nije ispao iz alveole, ali je nakon traume postao jako pomičan, potrebno je pažljivo zagristi čistu maramicu ili gazu, te tako držati zub u alveoli na putu do stomatologa, jer je tako medij za transport zuba njegova vlastita alveola. Ovaj postupak je preporučljiv isključivo kod nešto starije djece sa kojom je moguće ostvariti saradnju, jer treba paziti da ne dođe do gutanja povrjeđenog zuba.

Danas postoje različiti mediji za čuvanje izbijenog zuba, a među njima su specijalizirani mediji poput HBSS otopine, ViaSpan i Dentosafe, te niz medija koji su široko dostupni kao što su fiziološki rastvor, slina (staviti zub u usta, ispod jezika), mlijeko ili čak i bjelanjak gdje su istraživanja pokazala da zub čuvan u bjelanjku 6 do 10 sati ima bolji postotak učestalosti oporavka od onih pohranjenih u mlijeku isti period vremena.

Zaključak

Posljedice povreda zuba mogu biti vrlo ozbiljne, te se mogu reflektovati tokom čitavog života, a osim na fizički rast i razvoj, djeluju na emocionalno i psihološko stanje djece. Zbog toga je bitno raditi na konstantnoj edukaciji populacije ( učitelji, roditelji, djeca ) o dentalnoj traumi, te o pravilnom postupanju u slučaju da do njih dođe, a još važnije je naglasiti ulogu prevencije kako bi ovakvih slučajeva bilo što manje.