Istraživanja su pokazala da djeca koja žele biti aktivna mogu uticati na druge da čine isto. Djeca u društvenim grupama koje su fizičke aktivne imaju šest puta veću vjerovatnoću da će biti fizički aktivna.
Kad su istraživači mjerili nivo aktivnosti među djecom koja pohađaju vanškolske programe u Nešvilu, država Tenesi, otkrili su da je nivo aktivnosti njihovih najbližih vršnjaka bio najveći uticaj na količinu vremena koju djeca provode baveći se fizičkom aktivnošću.
Aktivnost pod uticajem prijatelja
Nedostatak vježbanja je glavni faktor koji doprinosi epidemiji debljine u djetinjstvu, a istraživači kažu da nova otkrića utiču na kreatore zdravstvene politike.
“Znamo da većina intervencija da se smanji prekomjerna tjelesna težina ne djeluje, zbog čega je sprečavanje gojaznosti tako važno”, kaže istraživač, dr Sabina B. Gesell Vanderbilt, sa Medicinskog fakulteta u Nešvilu.
Istraživanje se nadovezuje na raniji rad koji upućuje na to da društvene mreže imaju veliki utjecaj na tjelesnu težinu kod odraslih.
Društvene mreže i gojaznost
Rezultati istraživanja, da se gojaznost prenosi od prijatelja do prijatelja, punili su naslovnice prije nekoliko godina, ali je ova tema i dalje pomalo kontroverzna.
Prednost novog istraživanja je činjenica da se analizirao i uticaj društvenih mreža na nivo aktivnosti kod djece.
Ovako treba da reagujete ako vam dijete počne prkositi i odgovarati
Pomoću uređaja za prepoznavanje pokreta, poznatog kao akcelerometar, Vanderbiltovi istraživači su mjerili aktivnost kod 81 djeteta uglavnom školske dobi, iz osnovne škole, više od tri mjeseca, dok su sudjelovali u vanškolskim programima.
Oni su takođe razgovarali s djecom kako bi se utvrdilo sa kim su provodili najviše vremena tokom ovih vanškolskih sati. Djeca su se obično grupisala po polu, rasi, dobi, i gdje su išli u školu, ali ne i po nivou aktivnosti, Gesell ističe
