Iako se puno pažnje posvjećuje ograničavanju vremena koje djeca mogu da provode pred ekranom, roditelji takođe trebaju da ograniče svoje vrijeme za ekranom i na prvo mijesto stave vrijeme koje treba da provedu “jedan jedan na jedan” sa svojom porodicom.

Poslovni pritisci i savremeni svijet otežavaju ostavljanje telefona sa strane,  ali vrijeme za razgovor ili neke druge aktivnosti sa vašom djecom su blisko povezana sa vašom pažnjom. Djeca zavise od te pažnje i u mnogome im pomaže (ili odmaže) kod njihovog društvenog ili emocionalnog razvoja. Nekoliko skorašnjih istraživanja pokazuju da roditelji mogu izazvati mnogo problema  kada su fizički prisutni, ali ometeni i rastrojeni jer sve vrijeme koriste svoje telefone.

Kako odrasli koriste digitalnu tehnologiju u kontekstu naših veza ili sa tokom vremena koje provodimo sa našom djecom?

Intuitivno, znamo da nas pametna tehnologija odvede od momenta koji provodimo sa našom djecom, porodicom ili prijateljima. Isključeni smo, postajemo posmatrači i samim tim postajemo uzdržani i povučeni. Pobjegnemo u mašinu, bez obzira da li je u pitanju samo nekoliko minuta ili sekundi.

Naravno, ovo ne znači da je potrebno da 24 sata u sedmici budete posvjećeni vašoj djeci.

U istraživanju objavljenom prošle godine, koju je vodila dr Sarah Myruski, istraživački tim je uradio jedan korak više, te je proučavao kako upotreba pametnih telefona kod roditelja može direktno uticati na djecu na socijalno-emocionalnom nivou.

Prilagodili su klasični eksperimentalni test u razvojnoj psihologiji “Still Face Paradigm”, koju je razvio dr Ed Tronick.

Tokom testiranja, roditelji se upućuju na interakciju s djetetom, a zatim, na jednu minutu, zadržavaju svoje lice i tijelo i postaju potpuno neodgovoreni. Kada roditelj prestane sa interakcijom, djeca doživlajavaju roditelje zbunjujućim i na kraju budu veoma uznemirena. Pokušavaju ponovno uključiti roditelja u interakciju, a kada im to ne uspije, pokazuju uznemirenost, očajnost ili bolove. Nakon što se završi minut, nastaje period povratka u kom roditelj ponovno postaje responzivan, tj. uključen u komunikaciju.

Naša intuicija je isprvna – pametni telefoni narušavaju naš odnos s djecom i okolinom, i na društvenom i na emocionalnom nivou. Potiskuje  našu sposobnost da međusobno reagujemo, i ovaj prekid može biti problematičan.

Ali moramo znati mnogo, mnogo više:

Koliko vrermena i puta je previše?

Koji je najbolji način korištenja uređaja ako već moramo?

Kako popraviti digitalni prekid naših odnosa kada se desi?

Kako možemo  naučiti našu djecu da koriste tehnologiju tako da ne prekidaju društvenu vezu?

Pitanja koja nas izvode iz binarne logike pametnih telefona bila “dobra” ili “loša”, jedini su način da shvatimo kako da  se nosimo sa digitalnim prekidima u našim životima.

4 savjeta o ponašanju na internetu koja treba da date svojoj djeci