Koji roditelj nije osjećao krivicu zbog propuštenih fudbalskih utakmica, predstava, priredbi, maskenbala, i ostalih prijema ili nastupa svog djeteta? Kada vam se na poslu pojavljuju konstantne izmjene u zadnjem trenutku ili imate potrebe da prisustvujete poslovnim sastancima koji zahtjevaju putovanje na duže relacije, normalno je da se zabrinete na koji način će vaše odsustvo ostaviti ožiljke na vaše dijete. Kako i koliko naš posao utiče na živote naše djece? Prije dvije decenije, u istraživanju koje je ispitivalo oko 900 poslovno veoma aktivnih ljudi (dobi od 25 do 63 godine), kroz niz industrija, Drexel University je istraživao odnos između poslovnog i porodičnog života.
U svijetu u kom smo zasluženo povećali našu pažnju na probleme mentalnog zdravlja našeg društva, vrijedi pažljivo osmotriti kakve promjene emotivni život naše djece ima zbog karijere roditelja. Istraživanje je na kraju pokazalo i objasnilo da je ono što je zapaženo kod “neprisutnih” roditelja – negativno uticalo na djecu.Većina istraživanja o uticaju poslovnog života roditelja na djecu gleda na to da li majke rade (ali tek odnedavno i očevi): puno ili skraćeno radno vrijeme; koliko vremena roditelj provode na poslu; i vremenu roditeljskog rada po razdoblju života djece. Ovo istraživanje je išlo izvan pitanja vremena, i pored toga je gledalo i na unutrašnje iskustvo na poslu: roditeljske vrijednosti o važnosti karijere i porodice, psihološki uticaj posla na porodični život (to jest, razmišljanje o poslu kad smo fizički prisutni kod kuće i sa našom porodicom), stepen emotivnog uključivanja u karijeru…
Svi ovi aspekti karijera roditelja koje su pronašli, u korelaciji sa stepenom do kog djeca pokazuju probleme u ponašanju, su ključni indikatori njihovog mentalnog zdravlja. Mjerenje je izvedeno pomoću kontrolne liste ponašanja dijeteta, standardom u istraživačkoj literaturi za razvoj dijeteta koji nije korišten u drugim istraživanjima u organizacionoj psihologiji. Nažalost, do danas, specifični efekti poslovnog života roditelja (a ne vrijeme provedeno na poslu) o mentalnom zdravlju djece i dalje nije prioritet istraživanja u ovoj oblasti.
Kako za majke tako i za očeve, otkriveno je da je emocionalno zdravlje djece bolje kada roditelji vjeruju da bi porodica trebala biti na prvom mjestu, bez obzira na to koliko vremena su provodili na poslu. Takođe je utvrđeno da je djeci bolje kada roditelji brinu o poslu kao izvoru izazova, kreativnosti i uživanja, bez obzira na vrijeme koje je provedeno na poslu. Videjelo se da su djeca uživala kada su roditelji i fiziči i psihički bili prisutni bez obzira na to šta su razgovarali o poslu.
Tradicionalne uloge očeva i majki u porodici se svakako mjenjaju. Međutim, i dalje žene nose više psihološkog tereta odgovornosti roditelja. Istraživanje je pokazalo da je svakoj ženi potrebno vrijeme da se brine o sebi, umjesto da dodatno radi poslove po kući. Ovo jača kapacitet majke da brinu o svojoj djeci. A očevi imaju zdravija iskustva sa svojom djecom kada su psihološki prisutni sa njima.
Dobra vijest ovog istraživanja je da su osobine poslovnog života roditelja, barem do neke mjere, pod kontrolom roditelja i da se mogu mijenjati. Dakle, ako nam je stalo do toga kako naše karijere utiču na mentalno zdravlje naše dece, možemo i treba da se fokusiramo na vrijednosti koje stavljamo na naše karijere i eksperimentišemo sa kreativnim načinima da budemo dostupni našoj deci, fizički i psihički, što apsolutno ne znači da morate povećati i vrijeme koje provodite sa djecom. Sasvim je dovoljno 10 minuta kvalitetne komunikacije i druženja nego 5 sati fizičkog prisustva – a psihičkog odsustva.
Kvalitetno iskosristite svaki minut!
