Epilepsija je neurološka bolest koja se ispoljava kroz gubljenje svijesti i poremećaj motorike i drugih funkcija centralnog nervnog sistema, a pojavljuje se kod veoma malog broja ljudi, svega 1% od ukupne populacije.

Prije nego što pređemo na same lijekove, poželjno je da razjasnimo osnovne pojmove i činjenice o ovoj bolesti. Dakle, dva tipa epilepsije su najčešća, a to su:

• Toničko-klonički ili Grand mal – Ovaj tip epilepsije je najčešći, a njegova glavna obilježja su gubitak svijesti, grčenje koje se stručno naziva konvulzije, pojavljivanje pjene, inkontinencija mokraće, poremećaj u disanju i radu srca. Ovi napadi obično traju nekoliko minuta.

• Apsans ili Petit mal – Ovaj tip epilepsije javlja se kod djece, a ispoljava se u vidu gubitka svijesti i fiksiranog pogleda u jednu tačku. Ponekad se pojave i trzaji mišića. Napad traje nekoliko sekundi.

Epilepsija se javlja iz mnoštva razloga, iako nikad tačan i jedinstven uzrok nije pronađen. Nekada može biti riječ o tumoru, nekada o oštećenju mozga i metaboličnim poremećajima, ali i brojnim drugim zdravstvenim nedostacima. Jedan od okidača je i korišćenje narkotika, poput kokaina i heroina, koje može dovesti do Grand Mal napada.

Sam napad nastaje u mozgu u tačno određenom žarištu odnosno fokusu, koje zapravo predstavlja oštećeno tkivo mozga. U nekim slučajevima i blic fotoaparata ili blicanje svjetla može u toj tački izazvati nekontrolisanu količinu impulsa pri čemu osoba gubi svijest.

Navedeni impulsi se šire centralnim nervnim sistemom, uzrokujući da neuroni nekontrolisano izbijaju. Iz mozga se potom motornim neuronima šalju nekontrolisani impulsi ka mišićima, a to uzrokuje grčenje koje može biti veoma jako i dovesti čak i do lomljenja kostiju.

Disanje se odvija teže, a osoba koja proživljava napad često zna i sama sebe ugristi za jezik. Takvo stanje traje nekoliko minuta prije nego osoba dođe svijesti, a do tog trenutka postoji opasnost od samopovređivanja ili dovoljno dugog gubitka vazduha koje uzrokuje gušenje.

Liječenje epilepsije

Epilepsija mora da se liječi inače može da dovede do pogoršanja što nikako ne želimo. Napadi će se vremenom pojavljivati češće, biće opasniji, a kao takvi će sve više štetiti mozgu. Tim tokom će se epilepsija polako pretvoriti u status epilepticus, a isti se manifestuje neprekidnim napadima koji mogu dovesti do trajnih teških oštećenja mozga.

Liječenje epilepsije se vrši takvim lijekovima koji utiču na hiperpolarizaciju nerava mozga. Tako se snižava potencijal mirovanja, a povećava prag nastanka akcionog potencijala. Konsekventno, smanjena je vjerovatnoća nastanka nekontrolisanih izbijanja neurona i epileptičkog napada.

To se postiže lijekovima koji podstiču djelovanje inhibicijskog neurotransmitera GABA ili blokiraju natrijumove ili kalcijumove kanale na površini neurona koji uzrokuje usporavanje provođenja impulsa.

Lijekovi za epilepsiju (antiepileptici)

Antiepileptici, odnosno lijekovi za epilepsiju, su poznati i kao antikonvulzivi. Ovo su neki najpoznatiji:

• Barbiturati (fenobarbiton i metilfenobarbiton)
• Hidantoini (fenitoin)
• Karbamazepin
• Sukcinimidi (etosuksimid)
• Valproati (valpromid i natrijum valproat)
• Benzodiazepini (klonazepam)
• Neki noviji antiepileptici (lamotrigin, topiramat, gabapentin)

---

Pročitajte još: Ketogena dijeta za epilepsiju

---

Barbiturati

Barbiturati su stari lijekovi koje je na dan Sv. Barbare (4.12.) davne 1864. godine sintetisao Adolph von Bayer. Upravo zato je molekul nastao sintezom malonske kiseline i ureje dobio naziv barbituratna kiselina. Godine 1912. godine je sintetisan fenobarbiton, a ubrzo nakon toga je primjećeno dejstvo na napad epilepsije.

Benzodiazepini u malim dozama djeluju kao sedativi i anksiolitici. U nešto većim dozama imaju hipnotička dejstva, a u najvećim mogu izazvati anesteziju, komu i smrt. Često su zloupotrebljavani, na primjer za samoubistva, a velike doze mogu dovesti do smrti. Usljed toga je njihova upotreba kao anksiolitika i sedativa prestala, ali su zato i dalje u službi antiepileptika.

Dakle, kao antiepileptici se koriste fenobarbiton i metilfenobarbiton, a osim njih izvdajamo i primidon koji je više derivat barbiturata nego pravi barbiturat, ali svakako ima izražena antiepileptička djelovanja.

Fenitoin

Fenitoin je sinonim za antiepileptik jer predstavlja najkorišćeniji lijek za epilepsiju.  Po svojoj hemijskoj strukturi predstavlja derivat hidantoina. Sam hidantoin po izgledu je veoma sličan barbituratima, samo što nema toliko sedativno i hipnotičko djelovanje koje imaju barbiturati.

Ovaj antiepileptik se dobro apsorbuje prilikom oralnog unosa, a djeluje tako što stabilizuje membranu nervnih ćelija i ograničava širenje konvulzionih nadražaja. On na brojne načine umiruje mozak pri tome ne izazivajući sediranje kao što to čini barbiturat. Koristi se za liječenje Gran mala i drugih rjeđih oblika epilepsije, ali ne i gore spomenutog Petit mala.

Uzimanje fenitoina može da izazove vrtoglavicu, ataksiju i glavobolju, ali ne dovodi do sedacije. Ovo su srednje teška neželjena dejstva koja proizvodi, a u slučaju većih doza može da dovede do konfuzije i umanjivanja intelektualnih sposobnosti. Često se javljaju alergijske reakcije i to uglavnom u vidu osipa.

Fenitoin se, osim svega iznad navedenog, smatra i uzrokom fetalnih malformacija kod djece čije majke imaju epilepsiju. Uglavnom je riječ o rascjepu nepca, a kod manjeg broja pacijenata javljaju se različite teške idiosinkratske reakcije poput hepatitisa i reakcije kože.

Etosuksimid

Etosuksimid spada u red antiepileptika koji povećavaju prag nastanka grčeva i koji prigušavaju sprovođenje impulsa u kori velikog mozga. Oni smanjuju učestalost epi napada vrste Petit Mal. Smatraju se veoma sigurnim i efikasnim lijekom koji se dobro apsorbuje.

Ako pričamo o neželjenim dejstvima, možemo izdvojiti mučninu i anoreksije, ponekad čak i letargiju, nesvjesticu i vrtoglavicu. Kod veoma osjetljivih ljudi može dovesti i do tonično-kloničkih napada.

Klonazepam

Klonazepam je jedan od najjačih antiepileptika. Pripada grupi benzodiazepina. Klonazepam pokazuje farmakološke osobitosti koje su zajedničke svim benzodiazepinima, a to su antiepileptički, sedativni, mišićno relaksirajući i smirujući efekti. Brzo djeluje i prigušuje mnoge tipove epileptičke aktivnosti, a zato se može koristiti za liečenje svih oblika epilepsije. Možemo reći i da je potpuno netoksičan što je velika prednost.

Benzodiazepini

U grupu benzodiazepina spada karbamazepin – jedan od najjačih antiepileptika. Karakteristike i dejstva su sljedeća: antiepileptičko, sedativno, smirujuće i dejstvo mišićne relaksacije. Brzo djeluje, što je velika prednost, a umiruje mnoge tipove epileptičnih aktivnosti.

Diazepam se može dati intravenski u slučaju liječenja epileptičkog statusa koji može ugroziti život. Prednost ovog lijeka je ta što brzo djeluje u poređenju sa drugima antiepilepticima.  Kod većine benzodiazepina je efekat sedacije toliko jak da se ne mogu koristiti u terapiji održavanja.

Pretpostavlja se da je mehanizam delovanja karbamazepina blokiranje natrijumovih kanala. Pogodan je i za liječenje u kombinaciji sa drugim antiepilepticima, ali djeluje i sam.

Valproati

Valproat je zapravo monokarboksilna kiselina koja ni po čemu nije slična sa ostalim grupama antiepileptika, a to uključuje i njegov hemijski sastav. Ovaj antiepileptik je efikasan za liječenje brojnih vrsta epilepsije, a pogotovo je pogodan za liječenje epilepsije kod djece. Tome doprinosi činjenica da je njegova toksičnost mala, a uz to nema ni sedativna dejstva. Dobro djeluje i kod adolscenata sa Grand mal ili Petit mal napadima.

Valproati kada se uzimaju oralno dobro apsorbuju, izlučujući se kroz urin. Broj neželjenih dejstava je veoma malen, a između ostalog može dovesti do opadanja, odnosno stanjivanja, kao i kovrdžanja kose. Najštetnije dejstvo je hepatotoksičnost. Ne smije se davati u trudnoći jer izaziva spinu bifidu i druge poremećaje. Sve o epilepsiji u trudnoći pročitajte ovdje.

Ostali antiepileptici

• Lamotrigin ima djelovanje približno fenitoinu na natrijumove kanale u mozgu. On tako uzrokuje sporije provođenje impulsa u mozgu, a utiče na samo određene oblike epilepsije.
• Gabapentin je noviji antiepileptik, a prema svojoj strukturi sličan je GABA-i.
• Topiramat je novi antiepileptik čiji mehanizam je nepoznat, ali čini se da potencira aktivnost GABA vezivanjem na GABA receptore i to na potpuno drugačiji način od benzodiazepini i barbiturati.

Epileptički napad je u toku – šta raditi?

Ukoliko se desi da osoba koja se nalazi u vašoj blizini doživi napad, bilo da je riječ o nekome vama poznatom ili ne, potrebno je da djelujete smireno i efikasno u smjeru sprečavanja samopovređivanja osobe koja doživljava napad.

U nastavku pročitajte savjete kako i šta raditi ako se nađete u ovoj situaciji koja je u svakom slučaju strašna i neprijatna.

1. Ostanite smireni i pribrani. Nemojte paničariti. Kada primijetite da osoba u vašoj blizini ima epileptički napadaj, koliko god izgledalo loše i dramatično, ne brinite i reagujte mirno.
2. Mjerite vrijeme napada, a ukoliko isti traje duže od 5 minuta, obavezno pozovite hitnu pomoć zbog opasnosti od pojave epileptičkog statusa koji može da ugrozi život.
3. Fokusirajte se na sprečavanje povreda, pogotovo onih na glavi. To možete uraditi postavljanjem jastuka ili smotanog dijela odjeće pod glavu.
4. Osobu koja ima napad postavite na bok. Tako će se osigurati prohodnost respiratornih puteva i spriječiti aspiracija povraćenog sadržaja.
5. Ne pokušavajte stavljati predmete između zuba. Shvatanje da to može spriječiti povredu jezika je pogrešno. Štaviše, time se samo može postići nekakva dodatna povreda ili ograničavanje respiratornog puta.
6. Ne pokušavajte prekinuti mišiće kontrakcije. Napad se ne može prekinuti tim putem, a mogu se izazvati povrede.
7. Ukoliko ne možete pomoći, a postoje ljudi koji mogu oko vas, odmaknite se. Nema potrebe za gužvom i gomilanjem.
8. Za vrijeme i nakon napada budite smirujući. To je važno osobi koja je preživjela napad i dolazi k sebi, a sve to vrijeme prolazi kroz faze zbunjenosti i dezorijentisanosti.
9. Budite uz osobu koja proživljava napad dok se skroz ne oporavi i ne dođe sebi.
10. Nemojte davati lijekove, hranu ili piće sve dok osoba nije u potpunosti budna.

Osim navedenog bitno pitanje koje se često postavlja jeste i ono kada pozvati medicinsku pomoć. Ukoliko se desi neka od narednih stavki, onda treba da djelujete tako što ćete pozvati hitnu.

• Ako napad traje duže od 15 minuta, a upravo zato je i bitno da mjerite vrijeme napada kada se nađete u prisustvu osobe koja proživljava napad.
• Ako se drugi napad javi po završetku prvog.
• Ako osoba koja je proživjela napad ne dolazi sebi ili ne diše normalno.
• Ako ne postoje podaci da konkretna osoba boluje od epilepsije.
• Ako do napada dođe u vodi.
• Ako je riječ o trudnici, osobi koja je povrijeđena ili osobi koja boluje od šećerne bolesti.