Više od 90% slučajeva infektivne mononukleoze bezopasno je i prolazi bez komplikacija te se većina bolesnika već poslije tri do četiri nedjelje može vratiti svakodnevnim aktivnostima. Bolest je rasprostranjena u cijelom svijetu i javlja se u svim starosnim dobima, ali najčešće obolijevaju predškolska i školska djeca te adolescenti od 15 do 25 godina. Ovaj virus se prenosi kapljičnim putem.

Šta je mononukleoza?

Mononukleoza je virusna infekcija koju obično izaziva Epstein-Barr virus (EBV). Ovaj virus se širi preko inficirane pljuvačke. Kod djece se to može dogoditi kašljanjem ili rukovanjem i žvakanjem igračaka koje su zaražene virusom. Kod tinejdžera virus se može širiti dijeljenjem hrane i pića,  četkice za zube ili kroz bliski, lični kontakt kao što je poljubac. Drugi virusi koji mogu izazvati slične bolesti uključuju citomegalovirus, Tokoplasma gondii, adenovirus i virusni hepatitis.

Simptomi infektivne mononukleoze

Dijete ili tinejdžer može neko vrijeme imati zaraznu mononukleozu uzrokovanu EBV virusom prije nego što se pojave simptomi. Ovo je poznato kao vrijeme inkubacije virusa. Vrijeme inkubacije za mononukleozu može biti od 30 do 50 dana kod tinejdžera, međutim za mlađu djecu je taj period nešto kraći.

Mononukleoza kod djece

Kod djece, mononukleoza obično pokazuje vrlo malo simptoma ili ih uopšte nema. Svi manji simptomi su obično ograničeni na:
– prehladu i
– blagu do umjerenu groznicu, koja nije opasna i obično traje manje od dvije nedjelje

Mononukleoza kod tinejdžera i mladih

Simptomi za ovu starosnu grupu počinju polako tokom prve ili druge nedjelje. Mogu uključivati:
– upalu grla,
– umor, gubitak energije i bolove u tijelu,
– velike crvene krajnike prekrivene gnojem,
– otečene limfne čvorove u vratu, pazuhu, preponama i drugdje,
– groznicu u trajanju od 10 do 14 dana,
– glavobolju,
– mučninu i gubitak apetita,
– bol u stomaku,
– osip,
– blago uvećanje slezene,
– blago uvećanje jetre,
– žuticu.

Većina tinejdžera ima blage simptome nedjelju dana. Čak i oni sa teškim simptomima često se osjećaju znatno bolje poslije dve do četiri nedjelje.

Kako se prenosi mononukleoza kod djece?

Mononukleoza prenosi se bilo kakvim kontaktom sa pljuvačkom osobe inficirane virusom, odnosno putem poljupca, kašlja, upotrebom zajedničkog pribora za jelo i piće i slično. Zbog nestabilnosti virusa u vanjskoj sredini, najčešće je potreban direktan kontakt sa zaraženom osobom, odnosno sa pljuvačkom zaražene osobe pa je zbog toga poznata i kao “bolest poljupca”.

Bolest se može prenijeti i kontaktom sa rukama ili igračkama natopljenim inficiranom pljuvačkom, a mala djeca i bebe najčešće na ovaj način i dolaze u dodir sa virusom jer su skloni stavljanju predmeta u usta. Iako su tokom života mnogi ljudi izloženi EBV virusu, malo njih razvije simptome infektivne mononukleoze.

Kako spriječiti širenje mononukleoze?

Mononukleoza je najviše zarazna dok dijete ima groznicu. Nakon što je groznica nestala, virus se još uvijek prenosi kroz pljuvačku u malim količinama do šest mjeseci. Da biste spriječili širenje ovog virusa, vaše dijete treba da koristi odvojene čaše za piće i pribor za jelo. Tinejdžeri sa mononukleozom treba da izbjegavaju da se ljube dok groznica ne nestane iz organizma.

 

Kako se diagnostifikuje “bolest poljupca”?

Ljekar vašeg djeteta će dijagnostifikovati mononukleozu pregledom i pitanjem o svim prisutnim simptomima. Takođe može da naruči testove krvi kako bi se potvrdila dijagnoza ili isključili ozbiljniji (ali rjeđe) uzroke simptoma prisutne kod vašeg djeteta.

Mononukleoza je virusna infekcija. Antibiotici ne mogu da liječe virus, pa u većini slučajeva ljekar vašeg djeteta predlaže lijekove za ublažavanje povišene temperature ili bola. Ali ako su krajnici vašeg djeteta toliko veliki da se gotovo dodiruju, ljekar može propisati steroidne lijekove kako bi smanjio oticanje.

Koliko dugo traje infektivna mononukleoza?

U najvećem broju slučajeva infektivne mononukleoze kod djece dolazi do izlječenja već nakon dvije do četiri nedjelje. Kod nekih slučajeva potrebno je nešto duže mirovanje, izbjegavanje teških fizičkih aktivnosti i kontaktnih sportova sve dok se jetra i slezena ne vrate na normalne vrijednosti kako ne bi došlo do povrede ovih organa ili drugih komplikacija.

Koje komplikacije mononukleoza može izazvati?

Iako to nije uobičajno, mononukleoza ponekad može izazvati ozbiljnije komplikacije, kao što su:
– dehidracija,
– uvećana slezena,
– problemi sa disanjem,
– osip.

Dehidracija

Dehidracija se dešava kada bol u grlu spriječava dijete da pije dovoljno tečnosti. Pokušajte da spriječite dehidraciju tako što ćete svom djetetu dati lijekove za bol u grlu i male, česte količine tečnosti. Prije davanja lijekova, obavezno se konsultujte sa svojim pedijatrom.

Uvećana slezena

Mononukleoza može dovesti do povećanja slezene vašeg djeteta i ostaviti ga pod rizikom od povrijeda. Udarac u želudac može probiti uvećanu slezenu i izazvati unutrašnje krvarenje što može biti veoma opasno.

Bezbjednost slezene vašeg djeteta možete obezbijediti ukoliko dijete izbjegava kontaktne sportove, sprječavajući zatvor i izbjegavajući dizanje teških tereta. Ako vaše dijete ima iznenadni, jaki bol u abdomenu (trbuh), pozovite hitnu pomoć ili ga odmah tamo odvezite.

Problemi sa disanjem

Mononukleoza može izazvati poteškoće sa disanjem ako je grlo djeteta otečeno, a disajni putevi djelimično blokirani. To se može dogoditi ako se na kraju grla pojave povećani krajnici, adenoidi ili druga limfna tkiva. Dete može to opisati kao osjećaj “nečega što se zaglavilo” ako imaju bol u grlu ili otežano disanje. Ljekar vašeg deteta može pregledati grlo da vidi da li postoji rizik od začepljenja i može propisati ljiekove za smanjivanje otoka.

Osip

Ponekad pacijenti sa mononukleozom razvijaju osip nakon uzimanja određenih antibiotika. Ovaj osip je bakarne boje, izaziva svrab i može se razviti nakon uzimanja ampicilina ili, rjeđe, amoksicilina. Ako vaše dijete razvije ovakvu vrstu osipa, pitajte svog ljekara da prestane sa primjenom antibiotika. Vašem djetetu će možda trebati drugačiji antibiotik ili možda uopšte neće trebati antibiotik, jer antibiotici ne mogu liječiti mononukleozu.

Kako brinuti o djetetu koje ima mononukleozu?

Ako vaše dijete osjeća da je bolno jesti i piti, pokušajte:
– davati mekešu hranu koja se lako guta, kao što su supe, sladoled, puding ili jogurt,
– izbegavati jako soljenu, začinjenu ili kiselu hranu ako pogoršavaju osjećaj bola,
– dati djetetu tečnosti koristeći slamku ili flašicu,
– ispirati djetetu grlo toplom slanom vodom (starija djeca i tinejdžeri),
– dati djetetu kocku leda ili pastile za sisanje (starija deca i tinejdžeri). Nemojte davati tablete ili kockice leda maloj djeci, jer postoji opasnost od gušenja. Pastile ili bilo koje druge tablete djeci dajte uvijek uz konsultaciju sa ljekarom.

Pobrinite se da vaše dijete pije puno tečnosti. Da je vaše dijete dovoljno hidrirano možete znati ako urinira najmanje dva ili tri puta dnevno, ima vlažne oči i suze kada plače, usta su vlažna i ima pljuvačke.

Vaše dijete će verovatno morati da se odmara, ali ne mora da bude izolovano ili da ostane u krevetu. Obično djeca usporavaju kada imaju temperaturu, a zatim postaju aktivnija kada se osjećaju bolje. Djeca se mogu vratiti u školu kada njihova temperatura nestane i mogu normalno gutati. Većina djece je spremna da se vrati u normalnu rutinu za dve do četiri nedjelje.

Sva djeca sa mononukleozom treba da izbjegavaju kontaktne sportove najmanje četiri nedjelje ili dok im ljekar to ne kaže. Ovo je način da se spriječi oštećenje slezene u slučaju da se ona uveća.

Temperatura kod beba: kako razlikovati virusnu i bakterijsku infekciju