Svaka trudnoća nosi sa sobom opasnost od određenih problema, a ne postoji veći strah za buduću majku od toga. Zato savjetujemo svim trudnicama da se detaljno informišu o mogućnostima nastanka problema i znakovima koji upućuju na iste.

Kako bismo vam skratili put i posao do pronalaska korisnih informacija, danas ćemo vam predstaviti stanje poznato kao preeklampsijom i upoznati vas sa svim šta treba da znate o ovom poremećaju.

Naime, preeklampsija predstavlja jedan od oblika komplikacije tokom trudnoće, a karakteriše ga visok krvni pritisak, otok i pojava bjelančevine u mokraći. Uglavnom do nje dolazi u drugoj polovini trudnoće, pri čemu se može javiti u jačem ili blažem obliku.

Iako se preeklampsija može pojaviti kod svake trudnice, češća je u slučajevima kada je žena i prije začeća imala visok pritisak, šećernu bolest i oboljenje bubrega, ili ako je riječ o starijoj trudnici i trudnici sa prethodnim slučajem preeklampsije.

Pročitajte još: Epilepsija i trudnoća – sve šta treba da znate

Sada kada znate o koejm tačno poremećaju riječ, prelazimo na detaljnije objašnjavanje same pojave, a u nastavku vas čeka kompletna analiza – koji se tretmani koriste, da li je izlječivo, postoji li opasnost na bebu, kako da prepoznate preeklampsiju i slično.

Šta je preeklampsija?

Kao što je u uvodu navedeno, preeklampsija može biti blaža i teža, pri čemu blaža sa sobom nosi porast krvnog pritiska, dok teži oblik može dovesti do velikih problema sa bubrezima i jetrom. Najteži oblik preeklampsija nosi naziv HELLP sindrom, a podrazumijeva anemiju usljed raspada crvenih krvnih zrnaca, smanjenog broja trombocita, te povećanja koncetrancije enzima jetre. Svi ovi simptomi ugrožavaja i samu bebu i trudnicu.

Naredni napredni stadijum preeklampsije naziva se eklampsija, a on dovodi do napada koji su slični epileptičnim. Navedeni mogu imati veoma ozbiljne posljedice i za bebu i za majku i zahtijevaju da se trudnoća odmah završi indukovanim porođajem.

Eklampsija je danas prilično rijetka, posebno kada žene redovno idu na kontrolu, šta vam od srca i savjetujemo. Tim više jer komplikacije do kojih može dovesti nisu nimalo prijatne.

Šta uzrokuje preeklampsiju?

Urađen je veliki broj istraživanje, međutim do danas nije pronađen odgovor na ovo suštinski jednostavno pitanje: šta uzrokuje preeklampsiju.

Postoji mnogo nagađanja, pa tako i ono da je ovaj zdravstveni problem u bliskoj vezi sa smanjenim protokom krvi u posteljici. Navedeno može da uzrokuje oslobađanje proteina iz posteljice u sam krvotok, što dovodi do povišenog krvnog pritiska. Uz to dolazi do oštećenja krvnih žila zbog čega se bjelančevine oslobađaju u urin. Osim navedenog, bitno je istaknuti genetiku, prehranu i imuni sistem kao bitne faktore kod pojave preeklampsije.

U skladu sa ovim ne postoji mogućnost ni da se preeklampsija spriječi, pa je dobra i pažljiva prenatalana briga od izuzetnog značaja.

Preeklampsija: simptomi na koje treba da pazite

Preeklampsija može da se razvije i bez simptoma, a visok krvni pritisak može čak i da postepeno raste, iako se uglavnom desi nagli rast. Zbog toga je, između ostalog, praćenje pritiska veoma važan segment prenatalne dijagnostike i skrbi.

Dobar znak da treba da posjetite doktora čim prije jeste krivni pritisak koji iznosti 140/90 (+), i to izmjeren dva puta u toku najmanje 4 sata.

Od ostalih simptoma na koje treba da obratite pažnju izdvajamo sljedeće:

• Povećana količina proteina u mokraći, takođe poznata kao proteinurija
• Problemi sa bubrezima
• Jake i nepodnošljive glavobolje
• Promjene u vidu – gubitak koji je privremen, zamagljenost vida, osjetljivost na svjetlost
• Bol u trbuhu, u predjelu ispod rebara i to na desnoj strani
• Pojava mučnine koja je propraćena i povraćanjem
• Smanjeno mokrenje
• Smanjen broj trombocita u krvi (poznato i kao trombocitopenija)
• Poremećen rad i funkcionisanje jetre
• Tečnost u plućima koja uzrokuje zadihanost
• Debljanje i oticanje, najviše u licu i rukama

Ovi faktori povećavaju opasnost od preeklampsije!

Kao i kod brojnih drugih stanja i bolesti, postoje određeni faktori koji mogu da povećaju opasnost od preeklampsije, tako da je potrebno da posebnu pažnju obratite na ove slučajeve, te da se posavjetujete sa doktorom.

• Povećan krvni pritisak i prije trudnoće.
• Preeklampsija u prvoj trudnoći.
• Prethodna bolest bubrega, dijabetes i poremećaj zgrušavanja krvi.
• Postojanje preeklampsije u užem krugu porodice.
• Pretilost.
• Godine starosti: trudnica mlađa od 20 ili starija od 40 godina.

Kako dijagnostikovati ovaj problem?

U suštini, jedini način na koji možete ustanoviti postojanje preeklampsije jeste provjera krvnog pritiska i urina, odnosno nivoa proteina u urinu. Povišenost i jednog i drugog nisu dobar znak i sugerišu postojanje preeklampsije.

Često je potrebno raditi provjeru nekoliko puta u toku jednog dana, kako bi se pronašla prosječna vrijednost. Moguće je da rezultati pokažu samo povišen pritisak, što znači da je vjerovatno riječ samo o gestacijskoj hipertenziji. Nakon poroda dolazi i do snižavanja pritiska, a ukoliko se to ne desi, radi se o hroničnom obliku hipertenzije.

Šta raditi ako vam je dijagnostikovana preeklampsija?

Lijeka nema, ali postoje određeni savjeti kojih treba da se pridržavate ukoliko vam se dijagnostikuje preeklampsija. To su sljedeći:

• Ne uzimajte aspirin tokom trudnoće, osim ako vam doktor ne prepporuči.
• Idite na redovne ultrazvučne preglede.
• Osluškujte svoje dijete. Ako je previše mirno u odnosu na inače, posjetite doktora.
• U slučaju dijagnosticiranja teškog oblika preeklampsije, najpametnije je da imate stručnu pomoć na raspolaganju i da budete u bolnici do poroda.
• Moguće je da dobijete kortisteroide u slučaju pogoršanja stanja, kako bi se pluća djeteta u što kraćem roku razvila, da bi beba bila sposobna za život van maternice ako dođe do poroda prije vremena.

Imajte na umu da će se u slučajevima blaže preeklampsije pritisak vratiti u normalu nakon poroda. Teži slučajevi sa druge strane ne završavaju tako dobro, pa povišen krvni pritisak može da se zadrži neko vrijeme, a u tom slučaju je potreban stalni nadzor doktora.

Tretman preeklampsije

Kao što je i iznad napomenuto, lijeka za preeklampsiju nema, osim porođaja djetetea i placente. Naravno sve se razlikuje i zavisi od samog termina porođaja i trenutka kada nastupe simptomi preeklampsije.

U vrijeme samog termina je najbolje izvršiti porođaj. To je period od 37 nedjelje trudnoće. Time se smanjuje mogućnost povrede žene, a tada je i mali rizik od komplikacija zbog preranog porođaja za bebu. U ovakvim slučajevima obično ne bude ni potrebe za specijalnom njegom.

Ako je riječ o periodu prije termina, porođaj je bitno izvršiti da bi se izbjegle moguće komplikacije i kod žene i kod djeteta. Kod umjerene preeklampsije je moguće porođaj malo odgoditi, ali je potrebno detaljno pratiti stanje u kojem se nalaze i jedno i drugo.

Porođaj može biti vaginalni ili putem carskog reza, a to zavisi od više faktora u datom trenutku – položaja bebe, otvorenosti cerviksa i stanja djeteta. U većini slučajeva radi se klasičan, vaginalni porod.

Inače, dijete koje je rođeno prije vremena ima povećan rizik od disajnih problema, s obzirom na činjenicu da pluća nisu dovoljno razvijena. Kako bi se kompletan proces razvoja djeteta ubrzao zbog potrebe za ranijim porođajem, trudnice dobijaju dvije injekcije steroida. To se može raditi do  34 nedjelje trudnoće. Osim ovoga, steroidi smanjuju i mogućnost od drugih komplikacija, poput krvarenja u mozgu. Injekcije se daju u razmaku od 24 časa (ukupno dvije), a efekti i reakcije nastaju tek 48 sati nakon primanja injekcije.

Praćenje stanja majke

Kada se dijagnostikuje preeklampsija, potrebno je pažljivo i detaljno praćenje majke i djeteta. Ženu je često potrebno i hospitalizovati, u zavisnosti od stepena preeklampsije i nedjelje trudnoće. Ukoliko nisu hospitalizovane, treba da hitno pozovu pomoć kada nastupe znaci težeg oblika preeklampsije.

Kod majke se uglavnom mjeri krvni pritisak, testira se urin i krv zbog provjere funkcionisanja jetre i bubrega, a pazi se i na broj krvnih ćelija.

Pročitaj još: Vježbe u trudnoći – da ili ne?

Praćenje stanja djeteta

Osim majke potrebno je paziti i na dijete. Pod praćenjem stanja djeteta podrzumijeva se kombinacija nestresnih testova i ultrazvuka. Nestresni testovi se izvode tako što se mjeri bebin puls uz pomoć uređaja postavljenog na stomak trudnice. Uređaj koristi zvučne talase u trajanju od 15 do 30 minuta. Normalan puls treba da iznosi između 120 i 160 otkucaja u minuti. Moguće je i da puls bude ubrzan u određenim trenucima, ali samo u granicama: 15 otkucaja više od normalnog u trajanju od svega 15 sekundi. Postojanje ubrzanog pulsa je zapravo ohrabrujuće, i treba da se pojavi dva puta u toku 20 minuta, a ako to nije slučaj potrebno je ponoviti testiranje.

Ultrazvukom se prati rast djeteta, određuje se generalno stanje i procjenjuje protok krvi kroz pupčanu vrpcu, šta se ustanovljava Dopler testom. Provjerava se i disanje, pokreti ruku, nogu, kao i volumen amniotske tečnosti.

Šta ako testovi nisu dobri?

U slučaju da rezultati testova nisu dobri, uglavnom se radi indukovani porođaj na preporuku ljekara. Radi otvaranja cerviksa moguća je potreba za određenim lijekovima koji navedeni skraćuju i otvaraju. Većina žena dobija i Pitocin za stimulaciju kontrakcije materice. Ako ove dvije navedene mjere ne izazovu porođaj ili dođe do komplikacija, porođaj se vrši carskim rezom.

Bitna je i prevencija napada, s obzirom da preeklampsija vrlo lako može da se razvije u eklampsiju. Zbog toga se većina pacijenata tretira antikonvulzivnim lijekovima. Najčešće se koristi intravenski (IV) magnezijum sulfat za sprečavanje napada. Činjenica je da dijetarni suplementi sa magnezijumom nisu tako efektni, a IV magnezijum je bezbijedan i uspješan u prevenciji. Potrebno je, naravno, i sve vrijeme pratiti dijete i majku, jer visok nivo magnezijuma može biti štetan. Inače, magnezijum se daje trudnicama i tokom porođaja i 24 sata nakon toga.

Preeklampsija nakon poroda

Uobičajeno je da nakon porođaja dolazi do povlačenja simptoma preeklampsije, odnosno da se krvni pritisak snizi, a proteini u mokraći povuku. Ovo se uglavnom dešava već kroz nekoliko dana. U težim slučajevi je često potrebno tretiranje određenim lijekovima kako bi se pritisak unormalio, a taj proces zna trajati i nekoliko nedjelja.

U slučajevima kada krvni pritisak ostane povišen i dvanaest nedjelja nakon porođaja, traži se novi način tretiranje, jer to sugeriše da nije riječ o povišenom pritisku usljed preeklampsije već nekom drugom poremećaju.

Pročitajte još: Folna kiselina – najvažniji vitamin za trudnice

Preeklampsija u drugoj trudnoći

U većini slučajeva, žene koje su imale preeklampsiju neće ponovo doživjeti ovaj problem u narednoj trudnoći. Rizik se kreće u rasponu između 5 i 70 posto.

Žene sa ozbiljnom preeklampsijom koje su rodile prije 30. nedjelje trudnoće imaju povećan rizik od preeklampsije u narednoj trudnoći, sa druge strane, žene koje su imale umjerenu preeklampsiju u vrijeme termina imaju veoma malu šansu da se ovaj problem ponovo javi. Postotak vjerovatnoće sveden je na 5%.

Preeklampsija posljedice

Ukoliko imate umjereno povišen krvni pritisak u trajanju od nekoliko nedjelja ili mjeseci, to ne znači da je isti štetan i da će uzrokovati posljedice ili dovesti do rizika na dugoročnom planu (moždani udar, srčani udar i slično). Sve ovo su opasnosti koje mogu nastupiti samo od hronično visokog krvnog pritiska.

Žene koje imaju blagu preeklampsiju pred porođaj ne treba da brinu za dijete jer je ishod uglavnom dobar. Međutim, važno je obratiti pažnju na teške slučajeve preeklampsije. Navedena uzrokuje probleme kod funkcionisanja jetre i bubrega, kao i trombocitopeniju. Zbog svega ovoga povećani su rizici od preranog porođaja i male težine djeteta.

Sve trudnice koje imaju ozbiljnu preeklampsiju nastalu pred sam termin, ponovljenu preeklampsiju ili gestacionu hipertenziju imaju ujedno i povećan rizik od kardiovaskularne bolesti kasnije u životu.

Dakle, sumirano, ne brinite i redovno idite na kontrole, jer prenatalna briga je veoma važno. Mjerite krvni pritisak, pratite svoje stanje i čuvajte se, a sve ostalo prepustite doktorima.